29. nacionalno i 63. međunarodno vojno hodočašće u Lurd

Propovijed vojnog ordinarija msgr. Jure BOGDANA

Lurd, Bazilika sv. Pija X., 13. svibnja 2023.

 Obrazac mise: subota V. vazmenog tjedna

Dj 16, 1-10; Ps 100, 1b-3.5; Iv 15, 18-21.

„Ako Vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.“ (Iv 15, 18-21).

Draga braćo i sestre!

1. Riječi iz svetog Evanđelja koje čitamo u petu subotu Vazmenoga vremena izrekao je Isus u dvorani posljednje večere, na Veliki četvrtak, uoči svoje smrti. Ovo je večer u kojoj se Isus oprašta od svojih učenika. Oni nisu svjesni trenutka ni činjenice da već sljedećega dana u isti sat on neće biti među živima. Njegovo će tijelo počivati u hladnome grobu, nedaleko od Cenaculuma – Siona gdje blaguje posljednju večeru – Pashu, a oni uplašeni, zbunjeni i dezorijentirani. Ni Jude neće biti među živima! Kako li će se često sjetiti ovih riječi koje su ostale duboko upisane u njihovo srce: „Ako Vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi“.

Što nam Isus ovim hoće poručiti? Ovdje je ključni pojam – riječ svijet. U Svetome pismu, riječ svijet je mnogoznačna. Svijet je izvrsno djelo što ga je Bog na početku stvorio djelatnošću svoje Riječi. Taj svijet trajno svjedoči o Bogu. Bilo bi ipak krivo previsoko ga cijeniti, jer ga čovjek pravom vrijednošću daleko nadilazi: „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi?“ (Mt 16,26) Na koncu valja se sjetiti da je nakon stvaranja, vidljivog i nevidljivog svijeta, kruna – vrhunac stvaranja upravo čovjek.

Pojam svijet (kozmos) u Ivanovu evanđelju označava ljudsko društvo obilježeno istočnim grijehom. Sveti Ivan je vrlo konkretan. On kaže da je taj svijet označen trostrukom požudom: „Jer što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka“ (1 Iv 2,16-17).

Na taj se svijet referira ovdje Isus u današnjem evanđelju. Suprotnost tome svijetu jest Božji svijet, svijet označen Božjom milošću i ljubavlju, Očevo kraljevstvo, Božje kraljevstvo. Isus nas želi jasno upozoriti na realnost svijeta i života u njemu. Život u ovome svijetu u kojemu vlada zakon svijeta označena grijehom za one koji su Božji, koji su Očevi, za one koji žive po zakonu Kristovu jest trajna borba. Nitko od nas u toj borbi neće proći neokrznut. Tu je svatko na osobnome ispitu, kojeg osobno u savjesti pred Bogom polaže. Svatko od nas, koji smo Kristovi, mora podnijeti svoj osobni teret borbe. Krist nam skreće pozornost na to da je borba nužna i trajna dok smo na ovomu svijetu. Ta je borba istovremeno i progonstvo, često i patnja i umiranje, ali i radost i proslava i uskrsnuće, za sve one koji su i koji ostanu Kristovi. To je prva poruka današnjeg Evanđelja.

2. Druga poruka današnjeg Evanđelja jest: slijediti Isusa znači dijeliti njegovu sudbinu. To znači biti odbijeni i omraženi od „svijeta“ jer su naše vrijednosti različite i često se suprotstavljaju vrijednostima koje nameće ovaj svijet. To, naravno, našu patnju u ovomu životu ne čini lakšom. Slijediti Isusa i njegovo Evanđelje nije nikada bilo lagano i bez izazova. Taj put je uvijek bio i ostaje teži put, „uski put“. S onima koji tako žive, Krist se poistovjećuje i mi se poistovjećujemo s njime: „Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, i vašu će čuvati.“ Papa Franjo nas, na tom tragu, često poziva da se ne ne suobličujemo mentalitetu ovoga svijeta. „Ne smijemo dopustiti da nas mentalitet ovoga svijeta podvrgne sebi, jer je u središtu našega života Isus i Njegova riječ svjetla, ljubavi i utjehe.“[1] Papa nas poziva na promjenu našega mentaliteta, a to je obraćenje – promjena mentaliteta i promjena života: „To znači ne slijediti više uzore ovoga svijeta, nego Božji primjer koji je, zapravo, Isus, slijediti Isusa, ono što je činio Isus i što je učio Isus. To je odlučujuća promjena pogleda i ponašanja. Naime, grijeh, prije svega grijeh svjetovnjaštva koji je poput zraka, sveprisutan, u svijet je donio mentalitet samopotvrđivanja nauštrb drugih pa čak i Boga. To je zanimljivo. Koji je tvoj identitet? I mnogo puta čujemo kako se vlastiti identitet izražava u terminima „protiv“. Teško je izraziti vlastiti identitet u duhu svijeta na pozitivan način i u smislu spasenja. Tu je uvijek neko „protiv“: protiv samih sebe, protiv drugih i protiv Boga. I zato, taj mentalitet grijeha, mentalitet svijeta ne oklijeva pribjegavati prijevari i nasilju. Prijevara i nasilje. Vidimo što se događa s prijevarom i nasiljem: požuda, želja za moći, za nesluženjem, ratovi, izrabljivanje ljudi… To je mentalitet prijevare koji zasigurno ima svoj izvor u ocu prijevare, velikom lašcu, đavlu. On je otac laži, tako ga definira Isus. (…) A život je dar Božje beskrajne ljubavi, ali je također vrijeme provjere naše ljubavi prema Njemu. Stoga je svaki trenutak našega života dragocjeno vrijeme za ljubav prema Bogu i bližnjemu, da tako uđemo u vječni život.“[2]

3. Draga braćo i sestre, nemojmo pokleknuti pred napašću koja nam poručuje da je naš kršćanski život pretežak i da ga stoga valja ublažiti raznim kompromisima. I da onda mislimo, ako tako postupimo, da će nam bit lakše, da ćemo biti sretniji. To je velika varka. Truditi se biti Božji u potpunosti. A to znači voditi život trajne borbe, do zadnjega daha, da ostanemo na Božjem putu, u Božjoj ljubavi. Nalazimo se u gradu sv. Bernardice u Marijinom Lurdu. Bernardičin život primjer je istinskog života po Kristovoj logici, stoga je i primjer borbe i, po Kristu – koji se združuje i poistovjećuje sa svojima -izvojevane pobjede. Poznat nam je sadržaj trećega ukazanja koje se ovdje, u Lurdu, zbilo u četvrtak, 18. veljače 1858.:

Veoma rano ujutro Bernadica Soubirous je ponovno klečala u špilji. Nekoliko odraslih iz sela došlo je zajedno s njom i dali su joj olovku i papir. Bernadica odlazi u špilju i upita gospođu: „Možete li molim Vas napisati svoje ime?“ Seljani su joj naime rekli da to učini. A zatim začu odgovor: „To nije potrebno.“ Zatim ju gospođa upita: „Hoćeš li biti tako dobra i dolaziti do spilje daljnjih petnaest dana?“ Bernardica joj odgovori: „Da, obećavam to.“ Gospođa joj zauzvrat obećava sljedeće: „Obećavam da ću te usrećiti, ali ne u ovome svijetu nego u idućem.“[3]

Draga braćo i sestre, Isus i Marija i svakomu od nas ne obećavaju sreću po mjerilima ovoga svijeta, što znači: sreću po mjerilima egoizma, kompromisa, komoditeta, prilagođavanja grešnom mentalitetu, razvodnjavanja Evanđelja i njegovih zahtjeva… Sv. Bernardica nije po tim svjetskim mjerilima uživala sreću na ovomu svijetu! Ne, to nam Isus i Marija ne obećavaju.

Molimo se danas sv. Bernardici koja je u ovom zemaljskom životu prošla kroz mnoge kušnje i protivštine da nam izmoli milost hrabrog i čvrstog prianjanju uz Isusa Krista i njegovo Evanđelje te ustrajnost u vjeri do kraja, u zgodno i nezgodno vrijeme.

„Ako Vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.“ (Iv 15, 18-21).