Na obroncima francuskih Pirineja, u dolini rijeke Gave, smjestio se Lourdes. Ovaj malen gradić, skriven među zelenilom i prvim pirinejskim stijenama, svake godine prima oko 5 milijuna hodočasnika i posjetitelja. Lourdes kao da poziva k sebi. Za ljude on je mjesto obnove u vjeri, mjesto ozdravljenja, mjesto milosti i nade. U Lourdesu su predstavljeni svi kontinenti, ali sve nacionalnosti koje se ovdje susreću stapaju se u jednu zajednicu vjernika koja kleči pred Okrunjenom Bogorodicom, pije s izvora Špilje Ukazanja – Massabielle, moli krunicu i podižući svoje svijeće nebu pjeva Ave Maria.
I ove godine hrvatski su se hodočasnici – vojnici, policajci, branitelji, pripadnici pravosudne policije, povijesnih postrojbi i vatrogasne zajednice – uputili da pronađu taj maleni gradić smješten podno zvonika Bazilike Bezgrešnog Začeća. Od 13. do 20. svibnja na 31. nacionalnom hodočašću Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lourdes sudjelovalo je oko devetsto hodočasnika.
Hodočašće je predvodio generalni vikar Vojnog ordnarijata u RH mons. Ilija Jakovljević kao glavni koordinator i organizator hodočašća. Zapovjednik hodočašća bio je zamjenik zapovjednika Hrvatske kopnene vojske brigadni general Valentin Skroza, a zamjenik zapovjednika za MUP pomoćnik zapovjednika Zapovjedništva za intervencije Stjepan Milković.
Nacionalno hodočašće uvijek se održava povodom i u vrijeme Međunarodnog vojnog hodočašća u Lourdes (PMI) na kojem se svake godine okupe vojske iz četrdesetak zemalja cijeloga svijeta kako bi zajedno molile za mir i pomirenje među narodima. Ove godine francuski vojni biskup Antoine de Romanet pozvao je sve na sudjelovanje na 65. PMI-ju od 16. do 18. svibnja i to pod geslom: „Vojnici – hodočasnici nade“. Preko deset tisuća vojnika hodočastilo je tražeći od Boga nadu i mir, mir tako potreban današnjem svijetu ranjenom sve brojnijim ratnim sukobima.
Dan prvi, 13. svibnja, utorak
Misno slavlje za početak hodočašća u crkvi Svetog Križa na zagrebačkom Sigetu predvodio je vojni ordinarij u RH mons. Jure Bogdan, u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Ilijom Jakovljevićem, biskupskim vikarom za pastoral u MORH-u i OS RH don Slavkom Rajičem, vojnim i policijskim kapelanima i drugim svećenicima koji sudjeluju u hodočašću.
Na misi su, uz okupljene hodočasnike, sudjelovali i potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i izaslanik ministra obrane Željko Živanović. Liturgijsko pjevanje predvodile su, a tako i na cijelom hodočašću, klapa Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj“ i policijska klapa „Sv. Mihovil“. Orgulje je svirao Mihael Mojzeš.
„Hodočašće, je uspješno ako li ono pomogne svakom sudioniku u doživljaju osobne vjere u susretu s Bogom dobrote“, rekao je biskup Bogdan u propovijedi govoreći o smislu i cilju hodočašća.
„’Vojnici – hodočasnici nade’ – to je ovogodišnje geslo međunarodnog vojnog hodočašća u Lourdes! Svatko od nas hodočasti u stvarnosti svoga života, s tjeskobama i nadama, sa svojim brigama i tegobama, ali uvijek u vedrini onih koji u nadi, vjeri i ljubavi gledaju prema nebu, ne sami i izolirano, nego zajednički, kao članovi naroda Božjega – Crkve, Kristove Crkve. Idemo k Mariji, idemo na mjesto gdje su se na poseban – gotovo jedinstven način susreli nebo i zemlja, na mjesto osobitih Božjih milosti već 167 godina, sve tamo od 1858. godine… Želimo na ovome hodočašću, i kroz duljinu puta i težinu osobne žrtve prinesene s ljubavlju, preporučiti Bogu i Gospi sebe, svoje obitelji, svoje bližnje, svoj narod i svoju Domovinu Hrvatsku. Molimo i za teške bolesnike i patnike koji su se preporučili u naše molitve, osobito za one koji se osjećaju prazni, beskorisni, bez životnoga smisla. Molimo za mir! U svijetu! U Ukrajini! U Svetoj zemlji! Mir u našem okruženju! Mir u našoj Domovini! Molimo za kulturu života u našoj sredini naspram razorne antikulture smrti. Molimo za otvorenost i zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti, do odlaska u Božji zagrljaj.“
„Draga braćo i sestre! Naš je život na ovoj zemlji pravo hodočašće. Mi hodočastimo ovim svijetom, iz sata u sat, iz dana u dan, iz godine u godinu, po moru života, praćeni često i burama i olujama, izloženi raznim izazovima i opasnostima. Bezgrješnoj Djevici, našoj Majci, Gospi velikog hrvatskog krsnog zavjeta povjeravam sve vas na ovome hodočašću.“, zaključio je biskup Bogdan.
Zadnje upute i riječi prije polaska na dug put do Lourdesa dali su generalni vikar i koordinator hodočašća Ilija Jakovljević, zapovjednik 31. hodočašća brigadni general Valentin Skroza, zamjenik zapovjednika za MUP Stjepan Milković i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.
Poslije hodočasničkog blagoslova, autobusima se krenulo prema graničnom prijelazu Bregana i dalje prema Francuskoj i Lourdesu.
Dan drugi, 14. svibnja, srijeda – sv. Matija, apostol
Grad Avignon, zajedno sa svojim svjetski poznatim mostom preko rijeke Rhône, otpjevanim u tradicionalnoj francuskoj pjesmi Sur le Pont d’Avignon, bila je sljedeća postaja na putu za Lourdes. Simbol ovoga grada nije samo njegov most nego i Papinska palača. U Avignonu su, naime, stolovala sedmorica rimskih biskupa koji su zbog raznih političkih i drugih sukoba za vrijeme od 1309. do 1376. godine bili prisiljeni stolovati u Avignonu, a ne u Rimu. To razdoblje papinstva poznato je pod nazivom „avignonsko papinstvo“ ili „avignonsko sužanjstvo“.
U Avignonu su se sudionicima 31. hodočašća Hrvatske vojske, policije i branitelja pridružili i hodočasnici iz Bosne i Hercegovine – pripadnici Oružanih snaga FBiH – predvođeni vrhbosanskim nadbiskupom i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomom Vukšićem. U jutarnjim satima toga dana zajedno su sudjelovali na euharistijskom slavlju u avignonskoj katedrali Notre-Dame des Domes.
Misno slavlje predslavio je vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, uz generalnog vikara Vojnog ordinarijata u RH mons. Ilije Jakovljevića, generalnog vikara Vojnog ordinarijata u BiH mons. Željka Čuturića i drugih svećenika.
U homiliji je nadbiskup Vukšić govorio o izboru sv. Matije za dvanaestog apostola: „Nakon Isusova uskrsnuća jedanaest apostola odlučili su izabrati dvanaestoga člana, kako bi popunili zbor Dvanaestorice. Ključ za izbor apostola je onaj koji je od početka svjedok Isusova uskrsnuća. Prije izbora apostoli su se pomolili Gospodinu Bogu da pokaže koga je on izabrao za apostola. Njih jedanestorica su svjesni da izbor dvanaestoga apostola nije rezultat samo njihovog izbora, nego ponajprije providnosnog djela nebesa.“
Mons. Vukšić napomenuo je kako je svaki kršćanin, slično apostolima, pozvan biti svjedokom Isusova uskrsnuća vršeći pritom Kristovu zapovijed ljubavi. Nadbiskup Vukšić napomenuo je kako je kriterij ljubavi za kršćane – onako kako je Krist ljubio: „Isus daje specifičnu novu svoju zapovijed, nije više samo kriterij: ‘Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe’, nego: ‘Ljubite jedni druge kao što sam i ja vas ljubio’… Svi kršćani u svome ponašanju moraju se voditi Kristovim primjerom, Isusovim načinom, Isusovim odnosom prema braći i sestrama. Onako kako je on ljubio nas, tako i mi trebamo ljubiti ljude koje susrećemo na svojim životnim putovima.“
Hodočasnici su poslije sv. mise nastavili svoje putovanje za Lourdes. Putem su posjetili Carcassone, najveću srednjovjekovnu utvrdu u Europi, da bi u kasnim popodnevnim satima stigli u Lourdes.
Dan treći, 15. svibnja, četvrtak
Prvoga dana boravka u Lourdesu, tzv. „nacionalnoga“ dana , sudionici 31. hodočašća Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lourdes, okupili su se ujutro, odjeveni u svečane odore, ispred Hotela Christina. U postroju, praćeni koračnicama orkestra Oružanih snaga RH krenuli su u Gospino svetište pred Špilju ukazanja, mjestu gdje se Blažena Djevica Marija ukazala maloj siromašnoj djevojčici sv. Bernardici Soubirous.
Sveta misa pred Spiljom ukazanja
Euharistijsko slavlje pred Spiljom ukazanja predvodio je vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, uz koncelebraciju generalnog vikara Vojnog ordinarijata u RH mons. Ilije Jakovljevića, generalnog vikara Vojnog ordinarijata u BiH mons. Željka Čuturića, biskupskog vikara za pastoral u MUP-u vlč. Frane Musića, biskupskog vikara za pastoral u MORH-u i OS RH vlč. Slavka Rajiča, vojnih i policijskih kapelana i drugih svećenika. Klapa HRM-a „Sv. Juraj“ i klapa MUP-a “Sv. Mihovil” predvodile su liturgijsko pjevanje, uz orguljaša Mihaela Mojzeša. U Lourdesu je na liturgijskim slavljima svakoga dana svirao i Orkestar OS RH pod ravnanjem bojnika Ivana Kšeneka.
Na sv. misi su, uz mnoge hrvatske hodočasnike, sudjelovali također i zapovjednik hodočašća brigadni general Valentin Skroza, zapovjednik hodočašća za MUP Stjepan Milković, otpravnica poslova Veleposlanstva RH u Francuskoj Senka Burić, dopredsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragan Čović, zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić, zamjenik načelnika Zajedničkog štaba OS BIH general bojnik Tomo Kolenda, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović, ministrica prometa i veza u Vladi Federacije BiH Andrijana Katić.
Propovijedao je vlč. Frano Musić, koji je u središte svog promišljanja stavio Božje milosrđe – najjasnije očitovano u Isusu Kristu: „Bog priklanja svoje srce ljudskoj bijedi – misericordia, milosrđe, miseris cor dare – po Augustinu milosrđe je suosjećanje tuđe bijede u srcu, odnosno milosrđe je kao srce koje se priklanja i prihvaća dio bijede drugih. Nema milosrđa izvan srca. Božja ljubav prema nama veća je od najveće ljubavi koju možemo iskusiti od ljudi. Božje milosrđe je suosjećanje, simpatija, sutrpljenje prema ojađenosti i našoj bijedi i ukazuje na našu vrijednost u Božjoj zauzetosti za naše dobro.“
Vlč. Frano istaknuo je kako je upravo „naša bijeda ono što privlači Božje milosrđe. Misericordia – srce je koje se daje bijednima, srce koje se priklanja bijednima.“
U tom smislu rekao je da „Isusov govor, njegove riječi nisu teret, uteg na ionako opterećenim ramenima ljudskosti koju svaki čovjek osjeća, nego su usmjerenje, put do onoga najvažnijega. Više od toga – što se mora shvatiti – Isusov govor nikada nije osuda, potapanje onih koji već tonu u moru grijeha poslije životnih oluja i brodoloma. A tko nije doživio potop, tko nije ranjen? Komu to nisu potopljene lađe ideja, planova, ideala? Previše je rano prekinutih snova o sreći, nasilnih buđenja u stvarnosti koja je bitno drukčija, s mnoštvom razočaranja, padova i lomova. Ne može se baš susresti osobe kojih je život išao pravocrtno, bez prijekih ili obilaznih putova, lutanja i traženja, kojima nije trebala pomoć, spašavanje na različite načine… Gdje žive oni koji nikada nisu pali, uprljali se u prašini, čistih ruku, lica i srca, koji stoje uspravno i ponosno? Nisu li to farizeji i pismoznanci u svakome vremenu, na koje je Isus upozoravao… U tome svjetlu, kako papa Franjo napominje, trebamo stalno razmatrati otajstvo milosrđa, jer naše spasenje ovisi o njemu. Milosrđe je ‘most koji spaja Boga i čovjeka, otvarajući naša srca nadi da smo, usprkos našoj grješnosti, zauvijek ljubljeni.’ Samo kada čovjek vidi svoje granice i prihvati ih, može u njemu djelovati Božja snaga. Marijo, Majko i Kraljice milosrđa, moli za nas!“
Križni put i paljenje zavjetne svijeće
Nakon svete mise uslijedila je pobožnost križnog puta koja se zbog kiše održala u bazilici sv. Pija X. Križni put predvodio je vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić.
Za molitvu je ove godine izabran križni put koji je priredio vlč. Tomislav Ivančić „Pođi za mnom, Susret s Isusom Kristom u Križnom putu“. Prigodne tekstove meditacija kod četrnaest postaja čitali su kadeti Hrvatskog vojnog učilišta, polaznici Policijske akademije, i pripadnici OS BiH.
Po završetku pobožnosti, prigodni nagovor uputio je vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić. Istaknuo je kako smo u pobožnost križnoga puta u napasti vidjeti samo patnju Kristovu i ljudsku zlobu, a manje Isusovu čvrstu volju da ostane vjeran Ocu: „Snaga Isusove volje da ostane vjeran…to je osnovna poruka svake pobožnosti križnoga puta.“ Isus hoda u vjeri usprkos zlobi drugih ljudi, unatoč patnji, suprotiv zlu i mržnji drugih. Mons. Vukšić pozvao je okupljene da budu hodočasnici nade vršeći tjelesna i duhovna djela milosrđa – pomažući drugima nositi njihove križeve.
Poslije pobožnosti križnoga puta hodočasnici su se ponovno uputili prema Svetištu gdje je zapaljena zavjetna svijeća. Zavjetnu svijeću zapalilo je zapovjednik hodočašća brigadni general Valentin Skroza, i potom je upućena molitva Mariji Kraljici Hrvata:
Čuvaj moj narod…
Dugi su bili dani njegovih stradanja
i muka,
ali i vjere postojane i čvrste –
koju vihori nevolja i kušnja
nisu mogli uništiti.
Čuvaj moj narod…
On je odnjihan na siromašnim
ali svijetlim ognjištima
uz žarki plamen molitava
i pjev tužbalica
uz cviljenje gusala –
o junačkim i slavnim
podvizima pređa.
Čuvaj moj narod – baštinu svoju,
čije su brazde natopljene
krvlju mučenika
i znojem ratara,
iz kojih niču klasovi zlatni –
za dane nove.
Ti si uvijek bila njegov stijeg
njegova pobjeda
i slava
i Majka milosrđa
što je čula svaki vapaj,
izvidala ranu svaku.
Čuvaj moj narod…
Sva polja njegova grba,
što Tvoje Srce kao štit krasi,
prekrivena su bjelinom ljiljana
i crvenilom ruža…
i križ spasenja blista na Tvome čelu
i žezlo Tomislava
u Tvojim je rukama.
Vladaj kroz vjekove narodom mojim
koji Te zove Kraljicom svojom. (s. Marija od Presvetog Srca)
Pokorničko bogoslužje u crkvi sv. Bernardice
U popodnevnim satima toga dana hodočasnici su sudjelovali na pokorničkom bogoslužju u crkvi sv. Bernardice gdje su imali prigodu pristupiti osobnoj svetoj ispovijedi. Bogoslužje je predvodio vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, dok je biskupski vikar za pastoral u MORH-u i OS RH don Slavko Rajič održao nagovor.
„Draga braćo i sestre, naše hodočašće u ovo sveto mjesto Lourdes, napose naš dolazak na ovo pokorničko bogoslužje je naš danas, naš trenutak u kojem slušamo glas s neba, slušamo glas koji nam govori: ‘Ne budite srca tvrda.’ Otvorite svoja srca da uniđe Kralj slave, da vas obasja svjetlo uskrslog Gospodina koji nas je po muci, smrti i uskrsnuću svojem izbavio od vlasti zloga, smrti i grijeha. Naš danas, naš trenutak na ovom hodočasničkom putu je susret s Gospodinom u sakramentalnoj ispovijedi. Isus, naš Spasitelj i Otkupitelj hodočasti zajedno s nama, on nas vodi, on nas poziva: ‘Dođite, dopustite da vas zagrlim. Moje milosrdno srce i moje raširene ruke hrle da vas zagrle, da vas izljube. Pohitite u moj zagrljaj jer ja sam blag i vrlo dobrostiv. Postoje li išta veće i spasonosnije od ove Božje ponude, od ove bezgranične brige našega Gospodina? Bog želi da mi budemo čisti, bez grijeha, sveti, sretni i ispunjeni. Bog želi biti prisutan u našim životima. Bog želi da naš život bude odsjaj njegovog božanstvenskog života.“
„Biblijska čitanja koja smo slušali jesu Božji govor nama ljudima. I Deset Božjih zapovijedi i Zapovijed ljubavi jesu spasonosni dar čovjeku. Božje zapovijedi tako jasno i precizno nude životni put čovjeku po kojemu će sigurno stići do cilja, sigurno postići puninu života. I kao što vjerujemo da je Bog velik, milosrdan, sama ljubav; potrebno je također biti svjestan čovjekove malenosti i grešnosti, ali i čovjekove veličine i uzvišenosti. Bog po utjelovljenju svojem, i po muci, smrti i uskrsnuću svojem – Isus je uzdigao ljudsko dostojanstvo. Isus je postao naš brat, naš prijatelj koji je mukom i smrću na križu zapečatio svoju ljubav prema čovjeku, a svojim uskrsnućem osigurao i nama uskrsnuće. Ali čovjek je po Adamovu grijehu vezan okovima grešnosti. Zato je Isus utemeljio sakrament ispovijedi u kojem Bog oprašta svaki grijeh raskajanog grešnika. Kada pristupam sv. ispovijedi, pristupam Bogu koji je milosrdan i blag, pristupam Ocu i prijatelju…“
„Bog najsretniji kada oprašta jer pred sobom ima čovjeka koji je svjestan svoje malenosti i grešnosti, sretan je jer ljudsko biće može učiniti sretnim i spašenim“, istaknuo je don Slavko.
„Draga braćo i sestre, danas je pravi trenutak, danas je prava prigoda da otvorena srca i raširenih ruku pristupimo svojem prijatelju Isusu koji vjerno čeka da nas snažno zagrli i oprosti svaki naš grijeh, svaku našu nevjeru. Isusov zagrljaj, Isusov poljubac u sv. ispovijedi učinit će nas čistima, sretnima i spašenima. Amen.“
Dan četvrti, 16. svibnja, petak
Sv. misa u bazilici Kraljice Svete Krunice
U Lourdesu se nalaze tri crkve počašćene nazivima bazilika, a sve se se nalaze u blizini Špilje Ukazanja: Glavna Bazilika ili Bazilika Bezgrešnog začeća, Bazilika Kraljice Svete Krunice i Bazilika sv. Pija X. Drugoga dana boravka u Lourdesu hrvatski su hodočasnici slavili misu za obitelj u bazilici Kraljice Svete Krunice, sagrađene podno Glavne Bazilike i Kripte. Na glavnom portalu bazilike nalazi se reljef s likom Presvete Bogorodice s malim Isusom koji daje krunicu sv. Dominiku, dok njenu unutrašnjost krasi petnaest prekrasnih mozaika koji prikazuju petnaest otajstava krunice.
Nadbiskup Vukšić u propovijedi je, osvrnuvši se na pročitano Evanđelje (Mt 7, 21. 24-29), podsjetio okupljene hodočasnike kako kraljevstvo nebesko nije samo onostrana stvarnost prema kojoj smo upućeni, već i stanje ljudske duše ili ljudske zajednice koja u sadašnjosti živi u miru s Bogom, u skladu s Božjim zakonom i voljom. „U tom smislu i obiteljski život mogućnost je ostvarenja kraljevstva Božjeg na zemlji“, rekao je mons. Vukšić.
Vrhbosanski nadbiskup pritom je podsjetio da je svaki čovjek, prema Knjizi Postanka, slika Božja, ali to na poseban način vrijedi za muža i ženu koji nastavljaju Božje djelo stvaranja u svijetu: „Muž i žena na osobit način su slični Bogu Stvoritelju jer njima je Providnost udijelila da nastavljaju djelo stvaranja i nastajanja novih slika Božjih – novih ljudi. To je privilegij samo muža i žene…“
„Molimo za sve obitelji da ih dragi Bog blagoslovi da svakodnevno rastu u vjernosti i ljubavi i da budu suradnici Boga Stvoritelja u svijetu“, rekao je nadbiskup.
Poslije propovijedi uslijedio je blagoslov bračnih parova prigodom kojeg su bračni drugovi obnovili svoje bračne zavjete i molili da ih Bog svojom milošću utvrdi u bračnoj vjernosti i ljubavi. Na kraju sv. mise hodočasnici su molili i molitvu za dobivanje potpunog jubilejskog oprosta.
Međunarodna vojna ceremonija
Poslije svete mise održana je međunarodna vojna ceremonija na Trgu Esplanade ispred Bazilike Svete Krunice. Ovom vojnom ceremonijom odaje se počast svim palim vojnicima u ratovima, stoga ova ceremonija ima veliku simboličnu vrijednost kao znak jedinstva među vojskama koje sudjeluju na Međunarodnom vojnom hodočašću. Održana je minuta šutnje za sve pale vojnike. Nakon sviranja francuske himne, prigodnu riječ imao je francuski vojni biskup mons. Antoine de Romanet de Beaune. Kao visoka delegacija Republike Hrvatske na vojnoj ceremoniji sudjelovali su generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH mons. Ilija Jakovljević, zapovjednik hodočašća brigadni general Valentin Skroza, državni tajnik u Ministarstvu obrane Tomislav Galić i zamjenik zapovjednika hodočašća za MUP Stjepan Milković.
Otvaranje 65. međunarodnog vojnog hodočašća
U večernjim satima toga dana održano je svečano otvaranje 65. međunarodnog vojnog hodočašća u bazilici sv. Pija X. u Lourdesu. (P.M.I.)
U prvom dijelu programa, u baziliku su u svečanom mimohodu ušle garde sa stjegovima zemalja zastupljenih na hodočašću, zajedno s vojnim orkestrima. Među njima i pripadnici Hrvatske vojske. Tijekom ulaska Počasno zaštitne bojne i orkestra Hrvatske vojske, hrvatski su hodočasnici – osobito mladi kadeti i policijski polaznici – s pjevanjem pjesme „Mi smo garda hrvatska“ još jednom pokazali veliku ljubav prema svojoj domovini, ali zatim i poštovanje prema drugima.
Sve hodočasnike pozdravio je vojni ordinarij francuske vojne biskupije mons. Antoine de Romanet de Beaune koji je zapalio i izrekao blagoslov zavjetne svijeće 65. PMI.
Nakon paljenja zavjetne svijeće međunarodnog hodočašća, okupljeni iz raznih zemalja svijeta uputili su molitvu Bogu, na poseban način za mir u svijetu, tako potreban današnjem vremenu. Među raznim svjetskim jezicima – francuskim, talijanskim, španjolskim – mogao se čuti i naš hrvatski jezik. Vojni kapelan u Đakovu don Vladislav Mandura je naime molio: „Došli smo dotaknuti stijenu špilje u Massabielleu, koja nam govori da je Gospodin stijena naše nade. Ništa nas ne može odvojiti od njegove ljubavi, koja je jača od svih sila zla i same smrti. Zajedno molimo da postanemo graditelji nade za našu braću i sestre u nevolji, jer mogu računati na naša konkretna djela milosrđa, znakove novog čovječanstva…“
Dan peti, 17. svibnja, subota
Sveta misa u crkvi sv. Bernardice
Ovaj dan za hrvatske hodočasnike na osobit je način bio posvećen proslavi Jubileja 2025. U jutarnjim satima trećega dana u Lourdesu, hodočasnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine slavili su sv. misu u crkvi sv. Bernardice u Lourdesu. Misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić.
Na sv. misi je propovijedao generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Ilija Jakovljević koji je govorio o Jubileju 2025. : „Draga braćo i sestre… Ovo naše hodočašće u Lourdes odvija se u milosnom vremenu slavlja Jubileja 2025. gdje kao pripadnici Katoličke Crkve hitamo k istom cilju Isusu Kristu, pod geslom ‘Vojnici – hodočasnici nade’. Ova godina nije godina izleta, pa ona bila i u razna svetišta i mjesta. Godina magičnih prolazaka kroz sveta vrata ili pohađanje oprosnih crkava. Ovo je darovana godina milosti gdje vjernik nastoji uz razna duhovna pomagala, a jedno je od njih i poduzeto hodočašće, doći do ‘sjedinjenja s Kristom, utočištem našega spasenja’. Ovu godinu ne živimo u nekoj iluziji već u ‘blaženoj nadi’ otvoreni snazi Duha Svetoga da i mi osjetimo ispunjenje Izaijinih riječi, koje je Isus pročitao u sinagogi: ‘Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.’ Kojeg li uzvišenog programa za nas vjernike u ovoj godini.“
„Kršćanska nada ne znači živjeti u oblacima, sanjariti o životu koji je daleko od nas samih i naše realnosti. Ona je utemeljena na Božjim obećanjima i ostvarena (ispunjena) u Isusu Kristu. Ta nada ne proizlazi iz naših samovoljnih želja i maštanja, jer sam Bog daje temelj, razlog i cilj toj nadi. Ova milosna godina darovana nam je da bolje upoznamo osobu Isusa Krista kako bi svojim životom i radom mogli posvjedočiti Krista koji je pravi Put koji vodi Bogu. Sv. Pavao nas uvjerava kako ‘nada ne postiđuje’ (Rim 5, 5). Pouzdanje u Gospodina nikad ne postiđuje i ono je izvor radosti i nutarnjeg mira, tako nas je učio papa Franjo.“
Mons. Jakovljević nastavio je kako nam nada „i u časovima kušnje donosi radost: ‘U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi’ (Rim 12, 12). U tome je snaga nade, koja uistinu ne postiđuje. Nada se hrani euharistijom, molitvom, čitanjem Svetog pisma, hodočašćem.”
„Nada je čovjeku jedina alternativa. I to ne bilo kakva nada, nego kršćanska nada – Isus Krist. Kaže papa Benedikt XVI.: ‘U njemu, jedino i konačno u njemu, čovjek može biti nada čovjeka’. Što je čovjek slobodniji od ovozemaljskih navezanosti i hedonizma, to u njemu više jača božanska Nada. Kršćanska nada za razliku od nada ovoga svijeta, nije nešto nesigurno i neizvjesno, jer je Bog temelj, razlog i cilj toj nadi“, zaključio je generalni vikar mons. Ilija Jakovljević.
Međunarodno športsko natjecanje, festival vojnih orkestara i posjet vojnom kampu
U nastavku ovoga dana također je u sklopu 65. Međunarodnog vojnog hodočašća glazbeni nastup u Lourdesu imao Orkestar OS RH, a hrvatski vojni invalidi, kadeti Hrvatskog vojnog učilišta i policijski polaznici sudjelovali su na međunarodnom sportskom natjecanju. Generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH mons. Ilija Jakovljević, državni tajnik u Ministarstvu obrane Tomislav Galić, zapovjednik hodočašća brigadni general Valentin Skroza i zamjenik zapovjednika hodočašća za MUP Stjepan Milković posjetili su u ovo vrijeme vojni kamp gdje su također bili smješteni hrvatski hodočasnici.
Hodočasnici su ovoga dana imali više vremena za obići grad Lourdes koji pažljivo čuva povjesno sjećanje na sv. Bernardicu – moglo se posjetiti njenu rodnu kuću, kuću njenih roditelja, vidjeti njene osobne stvari, njen krevet u kojem je spavala, vidjeti župnu crkvu u kojoj je krštena i cachot – sirotinjski smještaj i negdašnji lurdski zatvor u kojem je Bernardica jedan dio života proživjela. Upravo se iz te sirotinjske ćelije, 11. veljače 1858. godine Bernardica uputila u Massabielle po drva.
Sva ova mjesta svjedoče o teškom siromaštvu i teškim prilikama u kojima je Bernardica živjela, no svjedoče i o njenoj nepokolebljivoj vjeri i pouzdanju u Boga. Ova mjesta svjedoče kako Bog i Blažena Djevica Marija mogu učiniti velike stvari po naizgled malim ljudima.
Marijanska procesija sa svijećama
U kasnim večernjim satima hodočasnici zemalja koje sudjeluju na 65. međunarodnom vojnom hodočašću sudjelovali su na marijanskoj procesiji sa svijećama i kipom Gospe Lurdske.
Moleći krunicu i pjevajući marijanske pjesme na više jezika, procesija se uputila prema prostoru ispred bazilike Svete Krunice. Plato svetišta bio je ispunjen vojnim hodočasnicima iz preko trideset zemalja svijeta, među njima i pripadnici vojske, policije, branitelji, vatrogasci, pripadnici pravosudne policije i drugi hodočasnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Molitve i pjesme mogle su se čuti i na hrvatskome jeziku: molitve i razmatranja Gospine krunice čitali su policijski kapelani vlč. Damir Vrabec i fra Stipan Klarić OFM. U glazbenom djelu svirao je Orkestar Hrvatske vojske i pjevala klapa Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj“ i klapa MUP-a „Sv. Mihovil”.
Dan šesti, 18. svibnja, nedjelja
Posljednji dan 65. međunarodnog vojnog hodočašća u Lourdes, započeo je međunarodnim euharistijskim slavljem u bazilici sv. Pija X. Misu je predvodio vojni biskup u Francuskoj mons. Antoine de Romanet de Beaune, u zajedništvu brojnih biskupa, vojnih i policijskih kapelana i svećenika, a među kojima je bio i vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić i generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH mons. Ilija Jakovljević, biskupski vikari za pastoral Vojnog ordinarijata u RH vlč. Frano Musić i don Slavko Rajič, vojni i policijski kapelani iz Hrvatske.
Na misi su, među mnoštvom sudionika 65. međunarodnog vojnog hodočašća sudjelovali i hrvatski vojnici i policajci, 100% HRVI, branitelji, vatrogasci, pripadnici pravosudne policije, povijesnih postrojbi Hrvatske vojske, i članovi njihovih obitelji.
U popodnevnim satima održana je svečana ceremonija kojim je zatvoreno 65. međunarodno vojno hodočašće. Zatvaranje je započelo svečanim ulaskom počasnih gardi svih zemalja sudionica sa stjegovima i ulaskom vojnih orkestara u baziliku sv. Pija X. U drugome dijelu programa, razni sudionici međunarodnog vojnog hodočašća svjedočili su o tome što za njih znači hodočašće u Lourdes i koji su sve plodovi vojnog hodočašća u Lourdes – bratstvo, prijateljstvo među vojnicima raznih naroda, rast u vjeri. Simboličnim gašenjem zavjetne svijeće završilo je u 65. PMI i potom najavljeno da će se iduće 66. međunarodno vojno hodočašće održati od 22. do 24. svibnja 2026. godine.
Dan sedmi, 19. svibnja, ponedjeljak
U ranim jutarnjim satima hrvatski hodočasnici u Lourdesu – pripadnici Hrvatske vojske i policije, hrvatski branitelji, članovi njihovih obitelji, pripadnici pravosudne policije, hrvatski vatrogasci, pripadnici povijesnih postrojbi Hrvatske vojske – slavili su pred polazak iz Lourdesa svetu misu pred Spiljom ukazanja.
Misu je predvodio generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH mons. Ilija Jakovljević, uz koncelebraciju biskupskog vikara za pastoral u MUP-u vlč. Franu Musića, drugih svećenika, vojnih i policijskih kapelana. Sv. misom pred Spiljom ukazanja hodočasnici su započeli svoj boravak u Lourdesu 15. svibnja, a sada ga i završavaju pred Spiljom, pred mjestom gdje se 1858. godine Blažena Djevica Marija ukazala siromašnoj djevojčici Bernardici Soubirous. Mjesto je to posebnih Božjih milosti za mnogobrojne hodočasnike koji kao u procesijama dolaze u Lourdes moleći za mir, zdravlje, za rast u vjeri, nadi i ljubavi. To su mogli iskusiti i hrvatski hodočasnici koji su u Lourdesu proveli četiri dana.
U 10 sati hodočasnici su se uputili u autobusima prema svojoj domovini Hrvatskoj.
Dan osmi, 20. svibnja, utorak
Po povratku iz Lourdesa posjetili su Padovu – grad osobito poznat po sv. Antunu Padovanskom i sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću.
U ranim jutarnjim satima, hodočasnici su slavili sv. misu u bazilici sv. Antuna Padovanskog. Sv. misu predvodio je generalni vikar Vojnog ordinarijata mons, Ilija Jakovljević, uz koncelebraciju vojnih i policijskih kapelana, i drugih svećenika.
Na sv. misi propovijedao je policijski kapelan vlč. Ivica Horvat koji se osvrnuo na proteklo hodočašće Gospi Lurdskoj i pitao: „O Bože, koje sve milosti dobih ove godine tijekom hodočašća, kao hodočasnik nade. To je bilo geslo našeg ovogodišnjeg hodočašća. Što sam sve doživio, Bože, što to želim pohraniti u sjećanje i prenijeti kao poruku onima koji će me pitati: ‘Kako je bilo?’ Hoću li prvo govoriti o svemu negativnom i onda reći da je bilo lijepo, ili pozitivno – s osvrtom da je moglo biti i bolje. Ili ću govoriti s određenim grčem? U biti – ono što govorim određuje me kakav sam čovjek. Ja želim biti pozitivan, zračiti optimizmom. Smijati se glasno, radovati se životu, slaviti Boga u zajedništvu vjere s drugima.“
Vlč. Horvat u nastavku je rekao kako sv. Antun – svetac cijeloga svijeta – i dalje jako privlači ljude nakon toliko godina. Bazilika sv. Antuna krije i neke poveznice između Sveca i hrvatskog naroda: „Kako nas ovoga jutra ovaj Svetac, Sancto, kako ga od milja zovu svi narodi i znaju da je to sv. Antun. Kako nas i zašto nas on privlači! Osobito nas Hrvate? Jer on je i naš svetac, kao što je svetac cijeloga svijeta. Privlači nas njegova ljubav koju je on imao prema Bogu! Dolazimo u ovu crkvu diveći se njenoj veličini i ljepoti prostora. Sa molitvom u srcu i strahopoštovanjem prilazimo svečevu grobu dotaknuti mramornu ploči, tim činom želimo predati svoje molitve da nas zagovara. Uvijek me oduševi pobožnost ljudi koji donose fotografije onih za koje mole… Nakon susreta sa zemaljskim ostacima, s velikim dojmom prolazim pored kružnih kapela i pronalazim hrvatski grb na oltaru. Osjećam ponos što i ovdje nalazim identitet hrvatskog čovjeka, odavno još od austrougarskog doba…“
„S vjerom se utecimo molitvom Bogu po zagovoru sv. Antuna. A što ga možemo i smijemo zamoliti? Njega, koji je mnoge sačuvao od zla i izbavio od smrtne pogibelji – molimo da nas očuva od grijeha i smrti vječne. Njega, koji je bio propovjednik istine i uzor svetosti, molimo da nam izmoli svjetlo prave vjere i ustrajnost u milosti Božjoj. Njega, koji je svima pritjecao u pomoć, tješio u žalostima, izbavljao iz tjeskoba – da nam izmoli milost da strpljivo s Isusom nosimo svoj križ. Da nas štiti od nastraja zloga i pobijedimo jakošću vjere. Osobito da pobijedimo napasti i grijeh… Da naše života, koji su često slični lađi na uzburkanom moru, svojim svjetlom privede u luku vječnog spasenja.“, rekao je kapelan.
Vlč. Horvat se na završetku propovijedi osvrnuo na drugog velikog padovanskog sveca – sv. Leopolda Bogdana Mandića: „Pogledajmo primjer sv. Leopolda Bogdana Mandića, njegovu ispovjedaonicu i poruku koju nam donosi upravo ta ispovjedaonica koja je ostala čitava usred bombardiranja za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ta ispovjedaonica donosi nam Kristovu poruku koju smo čuli ovoga jutra u evanđelju. Mir vam svoj ostavljam. Mir vam svoj dajem! Na nama je da prihvatimo Isusovu poruku.“
Nakon svete mise, hodočasnici su mogli obići baziliku i središnji padovanski trg, a zatim su se uputili prema svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića.
Kod groba gdje se nalazi neraspadnuto tijelo našeg sveca – sv. Leopolda, hodočasnici su imali molitvu i zahvalu za 31. hodočašće Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lourdes. Na ovome mjestu hodočasnici su izrekli svoju zahvalu Bogu za još jedno hodočašće u Lourdes. Otpjevavši Te Deum hodočasnici su nastavili svoj put prema Hrvatskoj i svojim domovima. Kasnije toga dana svi su sretno stigli svojoj kući zahvalni za sve darove i blagoslove koje su primili u Lourdesu, tom malenom gradiću velikih Božjih milosti.
FOTO: Durand i MORH/ S. Španić