U četvrtak, 26. lipnja, pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, proslavili su svoje nebeske zaštitnike apostolske prvake sv. Petra i Pavla. Sv. misu za Dan kapelanije u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ predvodio je vojni biskup u RH Jure Bogdan. U koncelebraciji s njime bili su vojni kapelan u HRZ o. Danijel Čolo OCD, vojni kapelan u Počasno-zaštitnoj bojni o. Zdravko Barić SMM, i karmelićanin o. Nikola Grizelj.
Na sv. misi su, uz pripadnike HRZ, sudjelovali i zapovjednik 91. krila HRZ brigadir Kristijan Jagodić i umirovljeni general Josip Štimac.
Biskup Bogdan u propovijedi je rekao: „Evanđeoski odlomak koji se čita na ovoj svetkovini vrlo je važan i kamen je temeljac cijele evanđeoske priče u sinopticima. Prvi dio Evanđelja, naime, u potpunosti je usmjeren na ovu epizodu. Prije nje, Isus se otkriva svojim naukom, svojim čudima, svojim milosrđem. Nakon toga će početi govoriti o svojoj muci i poći će prema Jeruzalemu. Budući da je Isus učinio toliko čuda, ljudi mnogo govore o njemu. Isus tada postavlja svojim učenicima sljedeće pitanje: ‘Što ljudi kažu tko je Sin Čovječji?’ Isus je upotrijebio izraz ‘Sin Čovječji’ kako bi označio sebe. Učenici odmah razumiju i odgovaraju: neki misle da je Ivan Krstitelj koji je vraćen u život; drugi Ilija, velik prorok koji je živio prije mnogo stoljeća, koji će se vratiti živjeti i propovijedati; drugi Jeremija, prorok u vremenu nacionalne katastrofe; konačno, neki misle da je jedan od proroka. Sve su to pretpostavke koje ističu Isusov značaj, ali koje nemaju pravog temelja. Isus nije ni Ivan Krstitelj, ni Ilija, ni Jeremija, niti jedan od drevnih proroka. I tada ih Isus pita: ‘Što vi kažete, tko sam ja?’ Šimun Petar je odgovorio: ‘Ti si Krist, Sin Boga živoga’. Ovo je precizna, potpuna identifikacija Isusa. On nije samo prorok, iako je najveći od njih, već je on Mesija, kralj kojeg je Bog poslao da donese spasenje Izraelu i da postane svjetlo – svjetionik narodima., od toga trenutka pa do eshatona… Isus Petru tada daje razumjeti da je bio nadahnut od Boga. Njegov odgovor nije bio samo ljudski odgovor, zaključak izvučen iz činjenica, već božansko nadahnuće, koje je sezalo do dubine stvarnosti. Isus mu odgovara: ‘Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti ovo nije otkrilo ni tijelo ni krv (to jest, nitko od ljudi, pa čak ni tvoja ljudska narav), nego Otac moj koji je na nebesima.’“
Kao što je Petrov odgovor bio božanski nadahnut, vojni ordinarij je istaknuo da je i naša vjera dar od Boga: „Vjera je nešto dublje i više. To je dar od Boga, jer uključuje prepoznavanje Sina Božjega u obličju čovjeka koji se čini sličnim s nama drugima.“
Petar zbog svoje ispovijesti vjere dobiva naziv kefa – stijena ali i prvenstvo među apostolima. Petrovo poslanje „trebalo je izvršiti kroz mnoge poteškoće i zapreke. Prvo čitanje govori o vrlo teškim okolnostima u kojima se činilo da ga treba osuditi na smrt i smaknuti. Kralj Herod odlučuje uhititi Petra, kako bi ugodio Židovima, koji su postali neprijateljski raspoloženi prema kršćanskoj zajednici. Petar više nije u stanju voditi Crkvu, a čini se da je njegova misija osuđena na propast. Ali Providnost Božja vodi svoj narod i Crkvu. Crkva u toj situaciji bdije i moli, Luka kaže da su vjernici neprestano molili za apostole i za Petra u zatvoru. Crkva shvaća da joj je Petar potreban, da poslanje koje mu je Isus povjerio nije završeno, nego se mora nastaviti. Otuda njezina neprestana molitva za Petra. Providnost bdije i donosi to prekrasno oslobođenje o kojem Luka govori na vrlo uvjerljiv i strastven način. Dok Petar, kojeg čuvaju dva vojnika i vezan lancima, spava, najednom svjetlo obasjava ćeliju. Anđeo ga je dotaknuo po boku i rekao mu: ‘Ustani, brzo!’“
Drugo čitanje na paralelan način govori o Pavlovoj sudbini „U ovom odlomku iz Druge poslanice Timoteju apostol izražava svijest o tome da se nalazi na izmaku svog života: ‘Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu’. U drevnim žrtvovanjima uzimala se krv životinja da bi se njome izlila žrtva koja bi bila spaljena. Tada Pavao izjavljuje: ‘Dobar sam boj vodio, trku završio, vjeru sačuvao’. A siguran je i u nagradu: ‘Pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac’. Okolnosti u kojima se Pavao nalazi, a koje su same po sebi negativne, izrazito zabrinjavajuće, on smatra normalnim završetkom svoje misije, koja nema aspekt poraza, već oslobođenja. Stoga kaže: ‘Gospodin je stajao uza me, on me krijepio… I izbavljen sam iz usta lavljih.’
„Apostol završava ovom doksologijom: “Njemu slava u vijeke vjekova.” On zna da će njegovo poslanje završiti mučeništvom, ali također zna da mučeništvo nije poraz, nego trijumfalni završetak jednog iznimno plodnog poslanja. Blagdan apostola Petra i Pavla unosi radost i pouzdanje u naša srca. Znamo da Gospodin bdije nad nama; da Providnost vodi Crkvu; da je apostoli Petar i Pavao i dalje zagovaraju. Bog je gospodar povijesti i čvrsto uporište i oslonac za njegove učenike“, istaknuo je u propovijedi biskup Bogdan.
Misno slavlje svojom su pjesmom uveličali bogoslovi karmelićani.