Među pripadnicima 19. hrvatskoga kontingenta koji 2. ožujka odlaze u mirovnu misiju u Afganistan nalazi se i vlč. Alojz Kovaček, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i vojni kapelan Gardijsko-oklopne mehanizirane brigade (GOMB). Vlč. Kovačeku ovo je drugi odlazak u ISAF-ovu mirovnu misiju – u prvoj je bio 2009. godine. Pripreme za ponovni odlazak u Afganistan traju posljednjih šest mjeseci u tijeku kojih je nastojao što bolje upoznati sve pripadnike kontingenta, susrećući ih na nedjeljnim misama za njihove priprave na poligonu, ali i u slobodno vrijeme, kada je njegova nazočnost bila dobrodošla jer su mu se kroz neformalne razgovore rado obraćali sa svojim pitanjima, promišljanjima, problemima.
„Često se sjetim rečenice pokojnog mons. Šeše: Ako se bojiš – ne boj se, a ako se ne bojiš – malo se uplaši! Doza opreza i razboritosti potrebna je čovjeku u svemu što radi. Naravno da na meni i ostalima koji odlaze ostavlja traga i ovo što u zadnje vrijeme slušamo o događanjima u Afganistanu. Strah od smrti prisutan je i mnogi od vojnika ne žele razgovarati o smrti, kao da ona nije sastavi dio života. U ovo vrijeme Korizme posebno treba promišljati o smislu vlastitoga života. Kao vjernici i vojnici moramo biti spremni na to, ne smijemo zabijati glavu u pijesak jer strah neće nestati ako o tome ne razgovaramo. Naprotiv. Kao i u kršćanskom životu, ako križ prihvatimo onda ga pobjeđujemo, nadvladavamo strah. Zato je potrebno dodatno se motivirati, ispuniti zdravim razmišljanjem i suočiti se s tom mogućnošću. U životu ne ide sve kako smo isplanirali, život nas uvijek ispravlja. Biti vjernik znači imati pouzdanja u svakoj novoj životnoj situaciji, biti razborit, trezven, sačuvati unutarnji mir jer ne možeš nekome dati mir ako ga sam nemaš", rekao je vojni kapelan u razgovoru za Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Na pitanje u kojoj mjeri uspijeva ostvariti svećenički poziv među vojnicima, kapelan Kovaček ističe: "Doživljavam ispunjenje svoje službe upravo kroz bliskost biti zajedno s ljudima u sličnoj životnoj situaciji, proživljavati ono što oni proživljavaju u svom načinu razmišljanja, s njima se radovati, s njima ako treba strahovati, biti im blizak, biti tu za njih. Upravo je zato zahvalno biti na službi kapelana u misiji. Uz visoke temperature i probleme koje one nose, svakidašnje zadaće, unatoč brojnim nepredvidivim situacijama, znaju kod pojedinaca unijeti monotoniju i apatiju prema svemu i svakome. Tada je potrebno sačuvati pribranost i naći dodatnu motivaciju za život i rad u takvim okolnostima. Upravo je tu uloga kapelana nezamjenjiva – osobni i zajednički razgovori razvijaju međusobno povjerenje i učvršćuju zajedništvo, a slušanje i tumačenje Božje riječi i sudjelovanje na misama obnavljaju snagu duha i podižu moral kako na osobnoj, tako i na zajedničkoj razini.
Očekivanja vlč. Kovačeka vezana uz mirovnu misiju vrlo su jasna: "Očekujem da ćemo kao pripadnici 19. HRVCON-a izvršiti svoju zadaću, opravdati i povećati godinama građeno povjerenje u odnosima prema narodu Afganistana te povećati ugled hrvatskog vojnika i Hrvatske države u tom okruženju. Uvjeren sam da ću tijekom slijedećih pola godine susresti i upoznati mnoge dobre dečke koji će međusobno razviti duboke osjećaje povezanosti i prijateljstva. Nadam se i molit ću se da svi sretno krenemo, izvršimo svoju misiju i da se svojim obiteljima vratimo još sretniji, živi i zdravi."