Ove je godine obilježano 30 godina od zlodjela počinjenog u Tenji 1991. godine, malom mjestu nadomak Osijeka kada su iz mržnje petorici mladića naglo prekinuti životi.
Marko Zegnal, Damir Hornung, Franjo Jusup, Zdravko Rittgasser i Đuro Kiš. Imena su to heroja koji su 7. srpnja 1991. godine dali svoje živote za slobodu naše Hrvatske Domovine. Toga dana, životi ovih velikana naglo su prekinuti zbog neljudskih uvjerenja i čina Srpske nacionalne manjine u mjestu Tenja.
U to vrijeme Tenja je podijeljena na dva dijela; Nova Tenja i Stara Tenja. U Novoj Tenji živjeli su većinski Hrvati dok je u Staroj Tenji živjelo uglavnom srpsko stanovništvo. U jednom trenutku Srbi su postavili naoružane barikade te se više nije moglo prolaziti iz jednog dijela Tenje u drugo. Načelnik PU Osijek Josip Reihl-Kir već ranije je neuspješno pokušavao uspostaviti pregovore sa srpskim stanovništvom Stare Tenje poradi uspostave javnog reda i mira. Sam je načelnik također ubijen pri povratku sa pregovora s pobunjenim Srbima 1. srpnja 1991. godine.
Pri samom dolasku na teren najprije je stradao Marko Zegnal iz Kešinaca koji je bio teško ranjen snajperskim hitcem u glavu te je od posljedica ranjavanja idućeg dana i preminuo. Tijekom izvođenja akcije jedan dio branitelja zagazio je preduboko u neprijateljski teritorij gdje su na nesreću zaglavili.
Damir Hornung te Franjo Jusup rodom Orahovčani, došli su na osječko bojište kao pripadnici Zbora narodne garde. Hornung je imao 24, a Jusup 26 godina. Zanimljivo je da u akciju u Tenji oni nisu trebali ni ići već su, nakon što su čuli što se događa u Tenji, te videći da ih nema na popisu određenih za zadatak, bili uporni da se pošalje i njih pri čemu je na kraju zapovjednik Kojić popustio te ih nadopisao na popis sa ostalima. Osim Zegnala, Hornunga i Jusupa poginuo je tu i Zdravko Rittgasser, pripadnik MUP-a RH iz Kunišinaca koji je tada imao 24 godine te Đuro Kiš iz Tenja, također pripadnik MUP-a koji im je služio kao vodič. Đuru Kiša pobunjenici su prepoznali i zarobili te ga istog dana ubili. Za njegovo ubojstvo optužen je Božo Vidaković koji ga je vezanog bodljikavom žicom ubio automatskom puškom u glavu i tijelo. Prije nekoliko godina Vidakoviću je suđeno na Višem sudu u Beogradu.
„Poginula petorica dali su ono najvrijednije što su tada imali, svoj život. Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena već prenošena u generacije iza nas. U nama treba ostati i živjeti duh naših poginulih, nestalih i ranjenih. Što mi dajemo i možemo dati našoj domovini? Isto svoj život! A naš život čine naše sposobnosti, talenti, darovi sve ono lijepo što jesmo. Ako to ugrađujemo, ako se žrtvujemo prvenstveno za svoju obitelj, a onda i tamo gdje radimo, na takav način kroz ljubav, zauzetost, nastavljamo graditi svoju domovinu na onim temeljima koje su svojim životima izgradili naši branitelji. Domovinu i narod ćemo sačuvati, ako sačuvamo obitelji, ako nam ne nestanu kolijevke i plač novorođenih, ako se borimo protiv zakona koji siju smrt u utrobama naših majki i žena.
Uz materijalne želje i prosperitet, trebamo se kao narod duhovno obnavljati! Trebamo sve više postajati vjernički narod! Tako i jedino na taj način poštujemo i zahvaljujemo svima onima koji su dali svoje živote za ovu prekrasnu lijepu našu“ istaknuo je policijski kapelan PU Osječko-baranjske p.Stjepan Harjač DI.
Održana je molitva te su položeni vijenci članova obitelji ubijenih policajaca, izaslanika župana, gradonačelnika, članova mjesnog odbora, predstavnika braniteljskih udruga, policije i vatrogasaca.Foto Stjepan Zec.