Propovijed na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije

msgr. Jure BOGDAN, vojni ordinarij

Gospin otok, Solin, 8. rujna 2022.

Liturgijska čitanja: Mih 5, 1-4a; Rim 8, 28-30; Mt 1, 1-16.18-23

1.    Bez Male Gospe nema Velike Gospe

Danas slavimo Gospin rođendan, blagdan Male Gospe. Zaustavljamo se kod kolijevke Blažene Djevice Marije – Male Gospe. Promatramo novorođenče djevojčicu Mariju, okruženu pažnjom i ljubavlju sretnih supružnika, roditelja Joakima i Ane. Pred nama je prizor skladne obiteljske idile ispunjene srećom zbog rođenja malenog djeteta. Nevidljiva roditeljska ljubav i sreća prožima sve članove obitelji, rodbinu, susjede, stvara novo ozračje… Bez ljubavi i odgoja, koje će Marija kao maleno dijete primiti tijekom odrastanja u obitelji svojih roditelja Joakima i Ane, ne bi bilo ni žene koja će Božjem glasniku anđelu Gabrijelu, u čistoći srca odgovorno i zrelo dati svoj pristanak na vršenje Božje volje u njenom životu: „Fiat mihi secundum Verbum tuum“ (Neka mi bude po Tvojoj riječi!). Bez djevojčice – male Marije – Male Gospe nema ni Velike Gospe, Marije na nebo uznesene i u rajskoj slavi u zajedništvu svetih proslavljene.

Slaveći Marijin rođendan – Malu Gospu slavimo Božju milost koja se nastanila u Marijinome biću od prvoga trenutka njezinoga života i koja, rođenjem, postaje vidljiva. Božji naum spasenja ide tako prema svom vrhuncu. Upravo će ona Bezgrješna Djevica Marija, po svome Da – Neka mi bude po riječi Tvojoj u svome krilu začeti Vječnu Božju Riječ. U njoj je Riječ Tijelom postala i nastanila se među nama. Božji naum spasenja, kojega možemo pratiti iz naraštaja u naraštaj, u onom dugom rodoslovlju od tri puta po 14 generacija, danas na osobit način postaje vidljiv i opipljiv u Marijinoj kolijevci, u obitelji Joakima i Ane.

Tako Marijina kolijevka postaje znak nade! Ona je znak da Bog ljubi čovjeka, znak da Bog – izvor svakog života – beskrajno ljubi ljudski život, znak da Bog po ljudskom tijelu – Kristovu tijelu kojeg je dobio od Marije Djevice ulazi u našu ljudsku povijest i da nas po ljudskom trpljenju u Kristovu tijelu – otkupljuje. Ono maleno dijete – Mala Gospa, kako to lijepo naš hrvatski narod kaže – vjerno će u svom životu služiti Božjem naumu spasenja; Po njoj je svijetu došao Spasitelj, On je tijelo njezina tijela, on je »blagoslovljeni plod njezine utrobe« (Lk 1, 42), čovjek koji je živio s nama, »nama u svemu jednak, osim u grijehu« (IV. euharistijska molitva).

Po Mariji i po njezinom slobodnom „Da“ Božjem planu spasenja, po njezinom slobodnom i poniznom »Neka mi bude po riječi tvojoj« (Lk 1, 38), nastalo je »spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!« (Otk 12, 10). I zbog svega toga Bog je nije mogao napustiti. Da, svemogući i vjekovječni Bog je Bezgrešnu Djevicu Mariju, Majku svoga Sina, tijelom i dušom uznio u nebesa! (Zborna danje Mise na svetkovinu Velike Gospe) Tako, draga braćo i sestre, bez Male Gospe nema Velike Gospe; bez malenosti i poniznosti nema proslavljanja, bez vjernosti Bogu nema spasenja!

2.    Marijina kolijevka upućuje nas na kolijevke naše djece

Marijina kolijevka spontano potiče na razmišljanje o kolijevkama naše djece, u našim obiteljima. Kako je divno mjesto dječja kolijevka. Ona izaziva divljenje nad novim životom i duboku radost. To je mjesto čuvanja, rasta i razvoja novoga života. Dječja kolijevka oko sebe okuplja roditelje, braću i sestre, djedove i bake, rodbinu, prijatelje, kumove… Ona zauzima posebno toplo i sigurno mjesto u obiteljskome domu. Ona je mjesto u kojeg je položena jezgra i u kojem počiva nada svakog društva i zalog je sretne budućnosti. Bez kolijevki nema budućnosti!

Slavlje rođendana Blažene Djevice Marije – Mala Gospa pada u tjednu početka nove školske godine. Ovih dana na osobit način razmišljamo o novim kolijevkama u našim domovima, u našemu društvu. Nova školska godina počela je za malo više od 460 tisuća učenika osnovnih i srednjih škola. Nikada manje prvašića kao ove godine: oko 4000 manje prvašića u odnosu na prethodne godine. Demografski pad je strašan, upravo dramatičan.

Znademo da je problem višeslojan i odgovor na njega vrlo zahtjevan i izazovan! Zabrinuti pitamo se: Što učiniti da se to stanje promijeni? Je li naše društvo spremno primiti kolijevke u svoju sredinu?Što se to dogodilo u svijesti i savjesti našeg čovjeka da se zatvara životu? Što se to dogodilo da se sustavno promiče kultura smrti naspram kulture života? Što se to dogodilo da se u većinski deklarativno katoličkom narodu podržavaju zakoni protivni ljudskoj naravi, pobačaj, sprječavanje začeća?! Što nam je činiti?

Draga braćo i sestre. Prava obnova duha – počinje od obitelji, a ona je najugroženija, najviše na udaru. Obitelj je „mjesto u kojem se novi život ne samo rađa nego i prihvaća kao Božji dar“[1]. Crkveno učiteljstvo u posljednjim desetljećima posebnu pažnju posvećuje obitelji. Papa Franjo u apostolskoj pobudnici o ljubavi u obitelji Amoris laetitia (Radost ljubavi) snažno nas podsjeća na riječi svetog Ivana Pavla II. Obitelj je „put Crkve“[2]. „Ljubav koja se živi u obiteljima nepresušni je izvor snage za život Crkve. ‘Sjedinjujući cilj ženidbe stalni je poziv da ta ljubav sazrijeva i da se produbljuje. U svezi ljubavi supruzi mogu iskusiti ljepotu očinstva i majčinstva, podijeliti naume, tegobe, želje i brige, učiti uzajamnu skrb i uzajamno opraštanje. U toj ljubavi oni i slave radosne časove i podupiru se u teškim prijelazima svoje životne povijesti… Ljepota uzajamnog i besplatnog dara, radost je novonastalog života i skrb puna ljubavi o svim članovima, od djece do starih, neki su od plodova zbog kojih je odaziv na obiteljski poziv jedinstven i nezamjenjiv’, kako za Crkvu tako i za cijelo društvo“[3].

Uporno iznoseći katoličko viđenje o obitelji, roditeljstvu i odgoju djece, Crkva želi bistrim pogledom Evanđelja doprinijeti općoj društvenoj obnovi kako bi naši međuljudski odnosi na svim razinama i naša budućnost bili obilježeni istinskim vrjednotama.

U vrijeme Domovinskoga rata imali smo svoj san o slobodnoj zemlji Hrvatskoj u kojoj će vladati pravednost, mir i blagostanje. Taj san nije iluzija. Postaje stvarnost u svakom našem djetetu kojega s ljubavlju prihvaćamo i odgajamo. Kolijevka u obiteljskom domu jamstvo je budućnosti našega naroda! Samo kolijevke u našim domovima jamče nam budućnost. Bez njih naša Domovina postaje pustinjom.

3.    Nošeni vjerom u Isusa Krista ne ćemo klonuti pred svjetovnim brigama

Draga braćo i sestre, napose dragi roditelji, gledajući istini u oči, prepoznajući naše aktualne probleme i izazove možemo doći u napast prepuštanja beznađu i malodušnosti. Samo nam vjera omogućuje cjelovit pristup našoj ljudskoj egzistenciji. Nošeni vjerom ne ćemo klonuti pred svjetovnim brigama niti ćemo se zatvoriti u neki imaginarni svijet. Vjera nas uči „strpljivom realizmu“[4].

Papa Franjo nas u ovoj situaciji koja je, nažalost, zajednička velikom dijelu zajedničkoga nam europskog prostora čak poziva i na savez starih i mladih:. „Savez starijih osoba i djece – poručuje Papa – spasit će ljudsku obitelj ako malenima, koji se moraju naučiti rađanju, vratimo nježno svjedočanstvo starijih osoba koji posjeduju mudrost umiranja.“ Sveti je Otac istaknuo da je svjedočanstvo starijih osoba za djecu vjerodostojnije od onoga mladih i odraslih, jer starost – kako je rekao – čvrsto drži horizont našega odredišta, vječni život.. „Svjedočanstvo starijih sjedinjuje životne dobi i same dimenzije vremena: prošlost, sadašnjost i budućnost, jer one nisu samo sjećanje, nego su sadašnjost i obećanje. Bolno je – i štetno – vidjeti da se životne dobi shvaća kao odvojene svjetove, u međusobnom natjecanju, u kojemu svaka pokušava živjeti na račun druge; to nije dobro“– upozorava nas Sveti Otac.[5]

Zemlja pripada onome tko po njoj hoda. Tko poštuje život taj ima budućnost¨! Bez kolijevki nema života, nema budućnosti! Ako nam je stalo do zemaljske Domovine, ako nam je stalo do kršćanske budućnosti naših prostora, ako nam je stalo do Crkve Kristove, ako nam je stalo do spasenja vlastite duše, obratimo se, vjerujmo i živimo po Evanđelju, ne samo deklarativno usnama, nego stvarno, moralno, životno. To je zalog naše budućnosti. Bez kolijevki nema života. Nipošto nam se ne bi smjelo dogoditi da se prepoznamo u riječima proroka Izaije: „Narod me ovaj časti usnama, a srce mu je daleko od mene“ (Vidi Iz 29,13; Mk7,6-8). Pozvani smo životom posvjedočiti da smo stvarno Kristovi učenici. Da smo stvarno spremni na sebe preuzeti i mnoge žrtve, ako je to potrebno, kako bismo ostali na putu njegova Evanđelja.

Lijepa naša Domovina bogata je brojnim ljepotama. Učinimo sve da bude bogata kolijevkama, da bude bogata dječjim smijehom, da bude bogata dječjim jaslicama, vrtićima i školama. Tako će ona istinski biti bogata i sretna. Onda ćemo biti od Gospodina blagoslovljeni. Onda će naša Domovina biti blagoslovljena. Jer, kako nam to i danas u drugom čitanju poručuje sveti Pavao: „Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.“(Rim 8,28). Pokažimo mu svojim kršćanskim životom – u ljubavi prema svakom začetom životu i primanju djece kao Božjeg dara – da ga ljubimo i da želimo biti dostojni našega kršćanskoga poziva i imena.

Neka nam Blažena Djevica Marija, koju danas častimo kao Malu Gospu, u tomu pomogne svojim moćnim zagovorom. Amen.