U utorak 12. rujna, vojne kapelanije iz Knina „Gospa Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta“ i „Uzvišenje Svetog Križa“ proslavile su svoj dan. Tom su prigodom pripadnici 3. mehanizirane bojne „Pauci“ i pripadnici kapelanije Uzvišenja Svetog Križa hodočastili u Biskupiju kod Knina noseći Pralik Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Na samom početku, u vojarni 4. gardijske brigade zapovjednik 3.mb „Pauci“ pukovnik Ivica Armanda obratio se svim hodočasnicima. Vojni kapelan fra Iija Mikulić OFM predvodio je molitvu i blagoslov prije početka hodočašća. Hodočasnici su prošli put dug deset kilometara, od vojarne 4. gardijske brigade do Crkve sv. Marije u Biskupiji.
U Biskupiji u Crkvi sv. Marije, vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan predvodio je sveto misno slavlje u zajedništvu s vojnim kapelanima fra Ilijom Mikulićem OFM i fra Božom Ančićem OFM.
Biskup je na ovome povijesnome mjestu rekao: „Tijekom prve polovine 9. stoljeća ovdje u Biskupiji, na lokalitetu poznatom po imenu Crkvina, podignuta je bazilika posvećena svetoj Mariji. Služila je kao mauzolej hrvatske vladarske obitelji 9. stoljeća, a u 11. stoljeću i kao sjedište hrvatskog dvorskog biskupa (episcopus Chroatensis) koji se oko 1140. godine javlja u pratnji hrvatskih vladara. Na ovome području znanstvenici su istražili oko tisuću srednjevjekovnih hrvatskih grobova. Dok gledamo ovdje u molitvi sabrane, Vas pripadnike Hrvatske vojske i druge vjernike, i mi na svoj način proživljavamo onaj čudesni Božji zahvat iz knjige proroka Ezekijela (37, 1-14): oživjele su kosti, a oko Božjeg oltara okupljen je vjernički narod, iste krvi, jezika, kulture i vjere koji je sagradio baziliku Svete Marije i druge četiri crkve podignute na ovome polju. Taj isti narod je prije četrnaest stoljeća započeo svoje kršćansko hodočašće kroz povijest.“
„Godine 1938. istočno od arheoloških ostataka ove srednjovjekovne bazilike, na staroj zadužbini hrvatskoga kralja Zvonimira sagrađena je prema nacrtu kipara Ivana Meštrovića nova kamena crkva svete Marije kao zadužbina cijelog hrvatskog naroda… Tu je crkvu 18. rujna 1938. svečano posvetio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Citirajući riječi proroka: Milosrđe je Božje što ne izgibosmo, pred okupljenim mnoštvom od oko deset tisuća hodočasnika, nadbiskup je rekao: ‘Minulo je 860 ljeta otkako je Dmitar Zvonimir, kralj iz naše hrvatske narodne dinastije, dao na ovome mjestu sagraditi katedralu u čast Majci Božjoj Blaženoj Djevici Mariji. Mnogo je bura i oluja prohujalo od toga doba do današnjega dana preko stabla našega narodnog organizma.’“
„U prigodi devetstote obljetnice izgradnje Zvonimirove bazilike svete Marije, zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić predvodio je na ovome mjestu 17. rujna 1978. velebno slavlje sv. mise. Kroničari događaja zabilježili su da je na misi bilo i do trideset tisuća vjernika. Nadbiskup Kuharić je govorio: ‘Kada čitamo našu dugu povijest, možemo i danas ustanoviti: Milosrđe je Božje što ne izgibosmo. Kroz prošle vjekove dolazile su na ovo tlo naše lijepe domovine tolike vojske: vojske s Istoka i Zapada, vojske sa Sjevera i Juga. Bile su tu i unutrašnje borbe naše nesloge. Naša povijesna situacija bila je često slična onoj izraelskog naroda.’ Naša kršćanska povijest se piše već 1300 godina. Milosrđe je Gospodnje da smo tu.“
Vojni ordinarij je istaknuo kako je svaki narod kao jedno biće povezan tlom svoje domovine, jezikom, kulturom, sviješću svog zajedništva. Hrvatski narod je baštinik jedne povijesti, nosilac zajedničkih patnja i nada. Jedna od baština naših pradjedova je zajedništvo u Rimokatoličkoj Crkvi i pobožnost prema Djevici Mariji, ta baština je prelazila s pokoljenja na pokoljenje. Pralik Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta očitovanje je te baštinjene pobožnosti prema Djevici Mariji: „U trobrodnoj Bazilici sv. Marije iz devetoga stoljeća, na ovome lokalitetu Crkvina pronađen je trokutni zabat oltarne pregrade s likom Bogorodice, u stavu adorantkinje – klanjateljice koja na prsima drži ruke s dlanovima okrenutim prema narodu… Ovaj lik u sebi uprisutnjuje sve vrijednosti i obilježja koja u našoj vjeri i kulturi imamo i osjećamo prema Blaženoj Djevici Mariji. Ovaj lik posebno je drag i prisutan u našoj Vojno-redarstvenoj biskupiji. I vi ste ga poštovani pripadnici Hrvatske vojske donijeli na svojim ramenima na svome hodočašću danas. Donijeli ste ga u njegovo izvorno sjedište, u njegovo ishodište, na njegovo staro prijestolje.“
Biskup je potom naglasio važnost obitelji u prenošenju baštine i vjere: „Trinaest (skoro već četrnaest) prohujalih vjekova su prošlost (641.-2041.). Mi živimo sadašnjost, a život smo primali od pokoljenja do pokoljenja u svetištu obitelji. Kralj Zvonimir se kao kralj i gospodar obavezao da će štititi obitelj da bude Bogom blagoslovljena čvrsta zajednica vjernosti i ljubavi kako bi se u njoj rađao Božji narod i ostvarivala blagoslovljena sadašnjost i blagoslovljena budućnost. Ponesimo tu poruku iz ovog susreta s ovog svetog tla. Vjernički narod izlazi iz skrovišta obiteljske zajednice. Vjera se prima u obitelji. Prenosi se iz srca materina u srce djece, iz duše očeve u duše djece. Obitelj mora biti puna vjere da bi bila puna života.“
Vojni biskup završio je propovijed referirajući se na izgovorene riječi nadbiskupa Kuharića: „Sada ćemo obnoviti svoju vjeru. Civilizacije se mijenjaju, politički sustavi prolaze, carstva i kraljevstva nestaju. Što se sve izmijenilo u devet stoljeća povijesti svijeta i ovog našeg podneblja! Ali kad bi došao kralj Zvonimir i oni biskupi i vjernici koji su prisustvovali posveti Crkve Svete Marije u Biskupiji našli bi nešto što ne prolazi, što uvijek živi: istu Euharistiju, istu misu, istoga Isusa Spasitelja koji je među nama kao Uskrsnuli i stvarno prisutni. Našli bi istu pobožnost prema Majci Božjoj i zajedno bi s nama molili: Zdravo Marijo, milosti puna. Našli bi isto vjerovanje i zajedno s nama obnovili bi cjelovitost tog vjerovanja u kojem je sažeta sva Božja objava, Božja riječ koja vodi ljude čvrstim putovima istine, oslobođenja i spasenja. Našli bi iste zapovijedi Božje koje su istina života, zakon koji jedini ostvaruje sve ljudske odnose u pravednosti, istini i miru. Obnovimo sada vjernost toj dragocjenoj baštini; obnovimo odluku da ćemo je prenijeti u budućnost i pretočiti u srca malenih i mladih. Naše svjetlo je baklja vjere koju pokoljenja hrvatskog naroda nose i prenose od prapočetka našeg krštenja. Taj plamen ne smijemo ugasiti nego ga moramo oživjeti i raspaliti da bude putokaz našoj savjesti.“