Iločka župa, franjevački samostan i grad Ilok proslavili su u ponedjeljak 23. listopada blagdan sv. Ivana Kapistrana, svog nebeskog zaštitnika. Na slavlju su sudjelovali i ove godine (osmi put po redu), pripadnici Hrvatske vojske i policije. To je bilo njihovo osmo pokrajinsko hodočašće sv. Ivanu Kapistranu. Slavili su i vojni dušobrižnici. Talijanski franjevac iz mjesta Capestrano u pokrajini Abruzzo, sveti Ivan Kapistran je zaštitnik i vojnih kapelana. Preminuo je u Iloku 23. listopada 1456. godine, gdje je i pokopan.
Na hodočašću i proslavi u Iloku sudjelovali su vjernici pripadnici Zapovjedništva za obuku i doktrinu „Fran Krsto Frankopan“, Gardijsko oklopno-mehanizirane brigade, Inženjerijske pukovnije Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva za potporu, djelatnici iz pet slavonskih policijskih uprava, osječko-baranjske, vukovarsko-srijemske, brodsko-posavske, požeško-slavonske i virovitičko-podravske, pripadnici vatrogasnih postrojbi i članovi udruga hrvatskih branitelja iz Iloka. Zapovjednik osmog pokrajinskog hodočašća bio je brigadir Željko Marinov, a zamjenik zapovjednika za MUP Ivan Groznica.
Na gradskom groblju u Iloku vijence su položili i svijeće zapalili izaslanik ministra obrane RH Dalibor Bajči, izaslanstvo Hrvatske vojske, policije i vatrogasaca, izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije, gradonačelnica Grada Iloka Marina Budimir sa suradnicima, koordinacija udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije – ogranak Ilok, te udruga braniteljica Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije.
Središnji događaj bilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj msgr. Jure Bogdan uz koncelebraciju vojnih i policijskih kapelana Osječkog vojnog dekanata i Osječkog policijskog dekanata te svećenika Iločkog i Vukovarskog kraja. Sv. misa započela je svečanom ulaznom procesijom od kapelice sv. Ivana Nepomuka do župne crkve sv. Ivana Kapistrana. Iza procesijskog križa bili su stjegovi Republike Hrvatske, Svete Stolice, Vojnog ordinarijata. Potom su slijedile zastave djelatnih postrojbi Oružanih snaga, zajedno sa stjegovima Ministarstva unutarnjih poslova i Ravnateljstva policije. U procesiji su također sudjelovale povijesne postrojbe „Hrvatski sokol“ iz Osijeka, KUD „Julije Benešić i „Matica Slovačka“ u nošnjama iz Iloka, pripadnici Hrvatske vojske i policije, vatrogasci i udruge branitelja, visoki uzvanici, i drugi vjernici. Zavjetnu svijeću je upalio zapovjednik ovogodišnjeg hodočašća brigadir Željko Marinov.
Na početku propovijedi biskup Bogdan je čestitao blagdan sv. Ivana Kapistrana svim stanovnicima grada Iloka i župljanima Župe sv. Ivana Kapistrana te svim vojnim i policijskim kapelanima. U propovijedi biskup je rekao: „’Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje’ (Iz 61, 1-2), riječi su starozavjetnog proroka Izaije. Ovim riječima starozavjetni prorok obznanjuje vijest o vlastitome zvanju i poslanju. Ovo je njegova ‘Carta di Identità’ (osobna iskaznica) kojom se očituje i predstavlja. Pomazao ga je Duh Gospodnji. To znači da mu je dao dublji uvid u Riječ Božju i smisao povijesnih događaja te ga potaknuo na proročko djelovanje. Njegova misija je posebna, jedinstvena. Po njemu se konkretno ostvaruje Božji plan spasenja u svijetu. On je odsad „oruđe“, „instrument“ u Božjim rukama, glasnik – blagovjesnik slobode, iscjelitelj slomljenih srdaca, ne u vlastitoj snazi i sposobnostima, nego u snazi Boga živoga. Treba iscjeljivati srca slomljena, proglašavati slobodu zarobljenima, sužnjima oslobođenje, a svima najaviti jubilejsku ili milosnu godinu koju uvodi Bog. Prorok je bio pozvan buditi radost među siromašnim povratnicima koji su se po judejskim gradovima i naseljima nakon progonstva s velikim teškoćama ponovno organizirali u narod i državu. Zajednica sunarodnjaka, postupno prihvaća njegov poziv i propovijed na vjerničku radost i odgovara da se raduje u Gospodinu koji je odijeva haljinom spasenja, iako materijalni uvjeti života i dalje ostaju teški i osjećaju breme nestašice, siromaštva i mnogobrojnih nevolja koje ih pritiskuju.
Draga braćo i sestre, Grad Ilok, mjesna župa, samostan, braća franjevci, vojni i policijski dušobrižnici, vojnici i policajci, svi nazočni, u središtu svojih promišljanja imaju svetački lik Božjeg čovjeka Ivana Kapistrana. Svojim djelovanjem u sedamdesetak godina zemaljskoga života ostavio je duboki trag u svome vremenu, u Europi, u Crkvi. To mogu samo snažni karakteri, izgrađene ličnosti, osobe s prepoznatljivim ljudskim i kršćanskim identitetom. Njihova riječ je život! Njihov život je govor – riječ koja ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Evo što o tome kaže sam Kapistran danas u službi čitanja a što molimo redovito u Časoslovu naroda Božjega: ‘Svi koji su pozvani k stolu Gospodnjem, treba da se sjaje svim krepostima časnog ćudorednoga života, bez ikakva kaljava ili nečista poroka. Treba da u zajednici časno žive kao sol zemlje sebi i drugima pa da i druge, kao svijetlo svijeta, sjajnim rasvjetljavanjem prosvjetljuju. Stoga neka imaju na pameti ono što je uzvišeni Učitelj Krist Isus zagrmio ne samo apostolima i učenicima, nego i svima njihovim nastavljačima prezbiterima i klericima: Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više nizašto nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.’ Isus je ovdje jasan, beskompromisan i ne treba ništa dodavati niti oduzimati. Sol je uvijek sol, ili jest ili nije. Vrijedilo je to u ono vrijeme, stoji i danas i u svim u svim vremenima.“
„Sveti Ivan Kapistran rođen je 24. lipnja 1386. god. u talijanskom mjestu Capestranu, u središnjoj pokrajini Abruzzo. Zemaljski život je završio ovdje u Iloku u Hrvatskoj 1456. godine. Katolička Crkva u svome poslanju i djelovanju, nije omeđena nacionalnim ili krajevnim okvirima, ona je sveopća i univerzalna. Duboko je ukorijenjena u prostor i vrijeme gdje djeluje, ali je istovremeno sveopća, univerzalna, otvorena svim ljudima i kulturama. Mi obično upotrebljavamo i izričaje kao Katolička Crkva u Hrvatskome narodu, Katolička crkva u Hrvata. To smo mi koji pripadamo toj Crkvi, ali smo ujedno i dio sveopće Katoličke crkve koja ima u sebi misionarsku poruku koju joj Isus daje: ‘Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.’ (Mt 28, 19) Tako razumijemo život i djelovanje talijanskog svećenika njemačkih korijena iz mjesta Capestrano koji umire ovdje u Hrvatskoj! Pravnik, sudac, upravitelj grada, čovjek sa svim ljudskim potrebama, franjevac, siromašni redovnik, svećenik, intelektualac, propovjednik, Božji čovjek, čovjek koji svojim djelovanjem stoji na braniku Europske kulture i Europske civilizacije!
Procesiju na početku sv. mise započeli smo molitvom pred kapelicom sv. Ivana Nepomuka, gdje iznad ulaznih vrata stoji urezan natpis: „Na spomen 1300. godišnjice pokrštenja Hrvata i odanosti Svetoj Crkvi rimokatoličkoj, Ilok 1. IX. 1940., iločki Hrvati“. Uskoro će se navršiti 1400. godina kako hrvatski narod uspostavlja izravne veze sa središtem zapadnog kršćanstva – Rimom. Tada počinje naš povijesni hod s Kristovim evanđeljem, evangelizacija hrvatskoga naroda. O tome „od stoljeća sedmog“, svjedoče lateranski mozaici u krstionici papine katedrale u Rimu, s likovima solinskih i istarskih mučenika. U temelje naše kulture ugrađeno je Sveto pismo koje postupno oplemenjuje, oblikuje naš ljudski, kršćanski, kulturni i po mnogočemu nacionalni identitet.“
„Sv. Ivan Kapistran je bez sumnje bio čovjek s ljudskim i kršćanskim identitetom, s idealima. Živio je i djelovao, istrošio se za ideale. Što ga je, pitamo se, u tomu nosilo? Što ga je u tomu motiviralo i osposobljavalo? Odgovor na to pitanje glasi: Vjera! Kapistranova vjera! Ona i danas stoji pred nama kao divan uzor! Vjera u Boga i vjera u Isusa Krista, koji je Put koji trebamo slijediti u svom životu. Zato je vjera konkretna, životna stvarnost. Ona čovjeka ispunja u svim dimenzijama njegova bića i uzdiže ga na one vrhunce koje on sam nije kadar ostvariti sam po sebi, samo svojim ljudskim silama. To može samo ako se hodi po tom Putu. Sam Isus je – kaže papa Franjo – Put koji treba slijediti kako bismo živjeli u istini i imali život u obilju. Vjera u njega nije ‘paket ideja’ u koje treba vjerovati, nego Put kojim valja ići, putovanje koje valja poduzeti, hod zajedno s njim. To znači slijediti Isusa, osobito djelima blizine i milosrđa prema drugima. Ljubiti Isusa tako da postanemo znakovi njegove ljubavi na zemlji. To je bio Kapistranov ideal. Pitamo se danas; u kolikoj je mjeri to i naš ideal? A trebao bi biti! Ideal života u vjeri i po vjeri koji onda otkriva naš identitet: naš vjernički, kršćanski, katolički, hrvatski identitet! Taj nas ideal vraća nama samima. On nas može samo obogatiti, nipošto osiromašiti. Vjera uvijek oplemenjuje čovjeka, ona ga odgaja, izgrađuje, osposobljava da izgrađuje kulturu, svoj osobni i zajednički identitet. Vjera ima ono jedinstveno svjetlo kojim obasjava svu čovjekovu egzistenciju, ona rasvjetljuje i ljudske odnose. Vjera nam pomaže da cijenimo arhitekturu ljudskih odnosa, jer zahvaća njihov temelj i sudbinu u Bogu i njegovoj ljubavi. Tako vjera obasjava umjetnost gradnje i postaje sredstvo zajedničkog dobra. Ona je doista zajedničko dobro, dobro za sve. Ne obasjava samo unutrašnjost Crkve, niti služi samo izgradnji nebeskog grada u vječnosti, već služi i izgradnji našeg društva,“ naglasio je biskup Bogdan.
„Poslanica Hebrejima navodi primjere Samuela i Davida koji su kao vođe naroda provodili pravdu. (Heb 11,33) Pogleda usmjerenog k nebu, s Božjom ljubavi u temeljima, i mi smo pozvani graditi i donositi pravdu. Takav život – život u vjeri i za vjeru – vrijedan je svake žrtve. I to nam također svojim životom svjedoči sv. Ivan Kapistran. Uviđajući posebnu duhovnu snagu sv. Ivana Kapistrana povezanu s obranom vjere, papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1986. godine zaštitnikom svih vojnih dušobrižnika. Što bismo imali od naše kulture, umjetnosti, jezika da nije bilo takve spremnosti na žrtvu onih koji su nam u našoj povijesti prethodili? Koliko samo vjerom i samoprijegorom nošenim idealima vjere odiše sva naša povijest! Zasigurno nije bez razloga sv. Ivan Pavao II. prije 25 godina kad je, dan nakon što je u marijanskom svetištu u Mariji Bistrici proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca (3.10.1998.), diveći se u Splitu kamenom zdanju splitske katedrale, nekadašnjeg Dioklecijanovog mauzoleja, uskliknuo: ‘Ovdje povijest nije šutjela.’To se doista može reći za svu povijest našega naroda i Domovine. Kod nas ona zaista nije šutjela! No, ako nije šutjela, kojim je onda jezikom i kako govorila? Odgovor na to pitanje glasi: Govorila je jezikom vjere! Govorila je jezikom ustrajne i hrabre vjere. Tom vjerom govori sav naš identitet i kroz povijest i danas. On progovora kroz naš jezik, našu kulturu, naše običaje, materijalnu i nematerijalnu baštinu, naše vrijednosti… Njih unosimo u zajednicu ljudske obitelji na ovoj zemlji i njima se ponosimo. Oni su vrijedni svake naše žrtve, svake naše borbe, svakog našeg truda i zalaganja. Oni su dobro za sve!“
Biskup Bogdan zaključio je propovijed riječima: “Draga braćo i sestre, molimo se danas Gospodinu da on, koji je u onom teškom povijesnom času podigao sv. Ivana Kapistrana da svoj vjerni narod osokoli u nevoljama, osokoli i nas danas, da nas ohrabri i učvrsti pred brojnim izazovima s kojima se suočavamo,napose da nas učvrsti u vjeri te da nam, po zagovoru sv. Ivana Kapistrana, udijeli sigurnost i zaštitu te naš narod, Domovinu, cijelu Crkvu i cijeli svijet čuva u trajnom miru.“.
Gvardijan Samostana sv. Ivana Kapistrana u Iloku fra Grgur Blažević zahvalio je ocu biskupu i subraći svećenicima, svima uključenima u organizaciju hodočašća i svima nazočnima koji su omogućili da ovaj dan bude lijep i svečan.
Uz zahvalu fra Grguru Blaževiću otac biskup rekao je kako je ovo trenutak kada osobito želi zahvaliti našoj Hrvatskoj vojsci, policiji i vatrogascima za sve dobro koje čine u našem narodu i društvu: „Vaš posao je vrlo zahtjevan, te se od Vas očekuje potpuno i profesionalno sudjelovanje u zadaćama uz obiteljske obveze, što nije lako spojiti. Hvala Vam na ljubavi, žrtvi, profesionalnosti i na svemu dobrome što činite za sve nas. Hvala Vam!“
Hodočašće i proslavu zaštitnika župe i Grada Iloka svojim pjevanjem uveličala je klapa „Sveti Juraj“Hrvatske ratne mornarice. Nakon sv. mise hodočasnici su imali prigodu častiti relikvije sv. Ivana Kapistrana te obići franjevački samostan i druge znamenitosti grada Iloka. FOTO: MORH