29. nacionalno i 63. međunarodno vojno hodočašće u Lurd

Propovijed vojnog ordinarija msgr. Jure BOGDANA

Lurd, Spilja ukazanja, 11. svibnja 2023.

Otk, 21, 1 – 5a; Ps 61, 10a – d. f. 11; 62, 2-3; Mt 28, 1 – 10.

Javite njegovim učenicima da uskrsnu.

Draga braćo i sestre!

1. Na ovom svetom mjestu, u Lurdu, pred Špiljom ukazanja Blažene Djevice Marije djevojčici Bernardici, čuli smo evanđeoski izvještaj o Gospodinovu uskrsnuću. Prva poruka koju je uskrsli Krist Gospodin uputio ženama koje su došle pogledati grob jest: „Ne bojte se“. Prilazi im On sam, Uskrsli, i veli im: „Ne bojte se“. Preko žena – Marije Magdalene i druge Marije – taj pozdrav Gospodin upućuje i svima nama. Svima nama On govori: „Ne bojte se!“. Ove dvije žene na grob su Gospodnji došle „u osvit prvog dana u tjednu“. Došle su tužne i žalosne zbog Učiteljeve smrti, jer na grob se ne dolazi radovati nego tugovati. Došle su sa svojim strahovima i tegobama. Došle su zasigurno razočarane, jer je Učiteljev život tako tragično završio. One nakon njegove smrti na križu nisu imale vremena niti da mu iskažu počast kakovu su Židovi iskazivali svojim pokojnicima, jer se približavala subota. I zato sada dolaze na grob. Ali, što se događa? Anđeo Gospodnji im navješćuje da je Isus raspeti i na križu umrli, koga su one tražile – uskrsnuo! A onda im se i On sâm, uskrsli Gospodin, ukazuje. I sve se mijenja. Odlazak na grob, postaje susret sa novim životom. Grob više nije mjesto tugovanja, nego neizmjerne radosti. Tužni i diskretni odlazak na grob koji je trebao biti zavijen tišinom i orošen suzama, transformira se, završava povratkom ispunjenim radošću, u hitnji da se taj susret i poruka prenese drugima. Grob je prazan, Isus je živ; praznina je ispunjena životom, štoviše puninom života, smrt više nema posljednju riječ. Gospodin nas susreće i hrabri, poručuje nam „Ne bojte se!“.

2. Draga braćo i sestre, i mi smo u našem životu često poput ovih dviju žena. I tužni i slomljeni i razočarani. Teško nam je, i život nas sa svih strana pritišće svojim tegobama i izazovima. I mi često odlazimo na mjesta našeg tugovanja, jer smo ljudi i sve nas ono teško i tragično duboko dira. Ali na tom našem putovanju prilazi nam Gospodin, Uskrsli, i poručuje nam: „Ne bojte se“. On je živ, On je s nama, prilazi nam, hrabri nas i tješi. Tješi nas onom utjehom kojom nas može utješiti samo Bog! Taj nam Gospodnji uskrsli pozdrav i danas navješćuje Kristova Crkva. Ona nam ga navješćuje i ovdje na ovom svetom mjestu. Ona nas pozdravlja i u Kristovo ime nas tješi pozdravom: „Ne bojte se!“. Ovdje nam, na ovom svetom mjestu, i danas odzvanjaju riječi svetog Ivana Pavla II., velikoga marijanskog pape, koje je izrekao na početku svoje papinske službe 22. listopada 1978. na Trgu svetog Petra u Rimu. A tada je rekao: „Ne bojte se. Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu! Neka se njegovoj spasonosnoj snazi otvore državne granice, ekonomski i politički sustavi, široka polja kulture, uljudbe i razvoja. Ne bojte se! Krist zna “što je u čovjeku”. Samo on to zna! Tako često danas čovjek ne zna što je u njemu, u dubinama njegova uma i srca. Tako je često nesiguran o značenju života na ovoj zemlji. Salijeće ga sumnja, koja se pretvara u beznađe. Stoga od vas tražim, molim vas ponizno i s povjerenjem, dopustite Kristu da govori čovjeku. Samo on ima riječi života, da, vječnoga života.“[3] A papa Franjo, u onim strašnim trenutcima pandemije koja nas je sve tako jako pogodila, u molitvi na praznom Trgu sv. Petra 27. ožujka 2020., svima nam je poručio: „Početak vjere je svijest o tome da nam je potrebno spasenje. Nismo sami sebi dovoljni, sami tonemo: trebamo Gospodina kao drevni moreplovci zvijezde. Pozovimo Isusa u lađe našega života. Predajmo mu svoje strahove da ih On pobijedi. Poput učenikâ iskusit ćemo da s njim na lađi nećemo doživjeti brodolom. Jer to je snaga Božja: okrenuti na dobro sve što nam se događa, pa i loše stvari. On donosi spokoj u naše oluje, jer s Bogom život nikada ne umire.“[4]

3. Ovo Gospino svetište u Lurdu ima osobito snažnu baš tu dimenziju: dimenziju utjehe i ohrabrenja, dimenzije ponovnog pronalaska smisla i ponovnog pronalaska života i životne nade, tjelesnog i duhovnog ozdravljenja. I to se događa često baš onda kad se čini da je sve potonulo, da je sve gotovo, da više ništa nema smisla. Kad smo mi, poput ovih žena koje dolaze na grob, upućeni na svoje poteškoće, probleme, praznine i razočaranosti, prilazi nam Krist Gospodin, On koji je živ, i ohrabruje nas i danas ovdje, u Lurdu, i govori nam: „Ne bojte se!“. Poručuje nam to ovdje preko svoje Majke koja je najbolja posrednica i najbolji tumač njegove poruke. To osjećamo mi, to osjećaju milijuni ljudi koji ovamo neprestance dolaze… Ova je špilja i ovo mjesto milosni izvor Božje utjehe i ohrabrenja koje Bog ovdje obilato izlijeva na rijeke onih koji ovamo dolaze i Bogu se utječu. Marija, Isusova Majka, ona Bezgrješna Djevica poznaje, prima i svome Sinu posreduje naše molitve, naše želje, naše nakane. Ona je onaj „grad Božji u kojemu pravednost prebiva“. Ona, koja je u svojem krilu začela i nosila Božjeg Sina i tako doista postala „Šator Božji s ljudima“ o kojemu govori današnje prvo čitanje – ona to najbolje zna! Ovdje se, doista, na jedinstven način, okupljaju mnoštva, da dožive i osjete da je Bog s njima, da je njegova Majka s njima, i da nisu sami i zaboravljeni. Ovdje se brišu mnoge suze s naših očiju. Ovdje, u Lurdu, ispunila se na jedinstven način Marijina želja koju je ona u trećem ukazanja, u četvrtak, 18. veljače 1858., izrazila maloj Bernardici, rekavši joj: „Željela bih ovdje vidjeti mnogo ljudi.“[5]

4. Draga braćo i sestre, i mi smo svojim dolaskom u Lurd, odgovorili na ovaj Gospin poziv. Time smo iskazali i iskazujemo i svoju čvrstu vjeru u Krista Gospodina kojega zajedno s papom Franjom i danas iz svega srca molimo: „Gospodine, blagoslovi svijet, daj zdravlje tijelima i utjehu srcima. Tražiš od nas da se ne plašimo, ali naša je vjera slaba i bojimo se. Ali Ti, Gospodine, ne ostavi nas na milost i nemilost oluji. Ponovi još jednom: „Ne bojte se“ (Mt 28, 5). A mi, zajedno s Petrom, „svu svoju brigu povjeravamo Tebi jer Ti se brineš za nas (usp. 1 Pt 5, 7).“[6] Amen.