U karlovačkoj vojarni „Stožerni general Petar Stipetić“, u sjedištu Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske (HkoV), u petak 9. veljače, svečanom koncelebriranom svetom misom proslavljen je Dan vojne kapelanije „Blaženi Alojzije Stepinac“, a ujedno i 25. godišnjica osnivanja ove vojne kapelanije.
Misno slavlje predvodio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan koji se u svojoj propovijedi osvrnuo na riječi iz evanđelja – „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12, 24) – i rekao: „Logika ljudska teško prihvaća gubljenje, padanje, umiranje…. Našoj se naravi to protivi i ona se tomu opire. Mi smo skloniji ‘lakšem putu’, bez prevelikih ‘potresa’. Skloniji smo da nam u životu ide lakše i da se ostvaruje u prvom redu ono što nas raduje, uzdiže, veseli i ispunjava. I to je tako normalno. Doista, svaki čovjek, svako ljudsko srce u svojoj najdubljoj srži teži za srećom, za radošću, za ispunjenjem. Nesklono je boli i patnji. Od svega nam pak najteže pada smrt i umiranje. Tu smo često ‘pred zidom’, nemoćni i puni pitanja.“
Biskup je istaknuo kako nam u svemu tomu u pomoć priskače vjera. Vjera puku ljudsku logiku uzdiže na višu razinu. Ona ju usavršuje i nadopunja jer je vjera Božji pogled koji usvajamo da bismo njime gledali na sebe, svoj život, svoje životne okolnosti. „Vjera svemu onomu što u našem životu često predstavlja velike i dramatične ‘potrese’ i naše često, ljudski gledajući, nalaženje ‘pred zidom’ i bez jasnih odgovora i rješenja, daje smisao. Vjera nadilazi ‘zidove’, pruža konačne i zadovoljavajuće odgovore. Ona svakom od nas poručuje, da to naše ‘biti zrnom’ na ovomu svijetu, nije nikakav besmisao, nikakva tragika i bespomoćnost, niti prepuštenost samima sebi“, rekao je biskup i naglasio da svaki kršćanin mora proći „onim istim putem kojim je na ovoj zemlji prošao Božji Sin Isus Krist. Svatko od nas, poput njega mora pasti kao zrno u zemlju i umrijeti da bismo donijeli ploda.“
Zoran primjer takvog nasljedovanja Isusa Krista i prihvaćanja Božje logike i logike vjere možemo pronaći u osobi bl. Alojzija Stepinca. Bl. Alojzije je živio nadahnut vjerom. On je dobro znao da je jedno logika ovoga svijeta i njegova mjerila, a da je nešto drugo Božja logika i Božja mjerila. Vjera mu je davala snage da izdrži i ustraje u svom stavu i načelima pa i pod cijenu progonstva i trpljenja.
„Braćo i sestre, ljudski gledajući Stepinčev život je u najvećoj mjeri trpljenje, muka, žrtva, progonstvo, zlostavljanje, i, na koncu, mučno i dugotrajno umiranje. Iz njegova života znamo da se, nakon sramotnog, namještenog sudskog procesa – farse već od proljeća 1953. godine u njegovu organizmu kobno razvijala, već od Lepoglave, ‘policitemia rubra vera’ – tromboza nogu i bronhijalni katar… Sve teži bolovi postali dio njegova zatočeničkog života, koje je on strpljivo podnosio sve do smrti. A umro je sveto 10. veljače 1960. još za vrijeme izdržavanja nepravedne kazne u rodnom Krašiću. Umro je kako se to u mučeničkom rječniku kaže ‘ex aerumnis carceris’ – od ‘zatvorskih tegoba’, ali moleći za progonitelje i s Gospodinovim riječima na usnama: “Oče, budi volja tvoja!”. Kakvo divno zrno, iz našeg hrvatskog naroda iz našeg domaćeg žitnog polja koje je palo u zemlju i umrlo, te donijelo i donosi, poput našega Gospodina – obilat rod!“
Na kraju propovijedi, biskup Bogdan potaknuo je okupljene da hrabro nastave svoj hod u vjeri u Isusa Krista: „Nastavimo hrabro tim putem. Sveci su najbolji primjer takva odvažna hoda koji često pliva protiv struje. Drukčije niti ne može, nego protiv struje. A to često uzrokuje i bol, i patnju, i muku, pa i samu smrt. I zato, doista, govoriti o vjeri često znači govoriti o bolnim kušnjama, no istodobno to znači govoriti i o Bogu koji nas nikada ne napušta. Tako mi kršćani učimo biti sudionici u Isusovom pogledu te je tako čak i sama smrt osvijetljena. ‘Vjera’ – istaknut će papa Franjo – nije svjetlo koje uništava tamu, već ono koje vodi naše korake kroz noć.’ (Papa Franjo, enciklika Svjetlo vjere) Neka nam Gospodin po zagovoru i po primjeru našega Blaženika pomogne da ustrajemo na putu vjere na kojemu nikada nismo sami i neka neka to svjetlo vjere uvijek, sve više i jače u nama svijetli i raste.“
S biskupom su u koncelebraciji bili: domaćin vojni kapelan u Karlovcu don Ivan Blaževac, vojni kapelan i dekan karlovačkog dekanata vlč. Josip Šimatović, vojni kapelan i dekan vlč. Vlado Mandura i drugi vojni i policijski kapelani, svećenici iz Karlovačkog i Dugoreško-mrežničkog dekanata Zagrebačke nadbiskupije, predvođeni dekanima.
Misnom slavlju nazočili su zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general-bojnik Tihomir Kundid, zapovjednici i izaslanici iz gardijskih brigada i drugih postrojbi Hrvatske kopnene vojske, vjernici iz Zapovjedništva HKoV, županica Karlovačke županije Martina Furdek Hajdin, gradonačelnik Grada Karlovca Damir Mandić, izaslanik načelnika Policijske uprave karlovačke, predstavnici Vatrogasne zajednice Karlovačke županije i Javne vatrogasne postrojbe Grada Karlovca te predstavnici braniteljskih Udruga Domovinskog rata. Policijska klapa „Sveti Mihovil“ iz Splita predvodila je liturgijsko pjevanje.
Na kraju misnog slavlja, vojni kapelan don Ivan Blaževac zahvalio je zapovjedniku HKoV-a i svim uzvanicima i sudionicima nazočnima na proslavi a posebno vojnom ordinariju msgr. Juri Bogdanu i bivšem vojnom kapelanu kapelanije u Karlovcu vlč. Vladislavu Manduri kojima je povodom 25 godina vojne kapelanije „Bl. Alojzije Stepinac“ uručio prigodne darove u znak zahvale za sve što su učinili za ovu kapelaniju.