Na Nedjelju uskrsnuća Gospodnjega 31. ožujka euharistijsko slavlje u kapeli Vojnog ordinarijata na zagrebačkom Ksaveru predvodio je generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo u zajedništvu s biskupskim vikarom za pastoral MORH-a i OS RH don Slavkom Rajičem.
Nakon što je navješteno Evanđelje o Isusovu uskrsnuću, don Marko uputio je prigodnu homiliju: „Uskrs je dan u kojem pobjeđuje optimizam: ali naš optimizam nije naivan. Mi kršćani znamo dobro da je povijest dramatična, obilježena velikim nepravdama, okrutnostima, velikim patnjama, đavolskim djelima koja su prisutna na mnogim područjima životne stvarnosti: ratovi, ubojstva, rušenja i uništavanja država, gradova, sela, institucija, obitelji, osoba… To je strašno! Ali, sve će to zavšiti! Isus nam je rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto. Vratit ću se i uzeti vas k sebi’. Kako su lijepe i utješne ove Isusove riječi: ‘Vratit ću se’. Stoga, doći će dan kad će Bog ‘obrisati svaku suzu s naših očiju i više neće biti smrti, ni tuge, ni plača, ni boli’. Uskrsli Isus je početak ovog novog svijeta u kojem će pobjednici biti pošteni, ponizni, milosrdni, mirotvorci, čisti srcem, oni koji se pouzdaju u Boga i otvaraju svoje srce Bogu Spasitelju. Mi kršćani živimo u iščekivanju ovog dana: dana velike pobjede dobrih i zato danas na Uskrs ispunjavamo svoj život ovom nadom.“
Uskrsli Isus nije pobjegao iz ovog svijeta ostavljajući nas same u oluji povijesti, već je izrazito naglasio da je „On s nama u u sve dane sve do svršetka svijeta.” Njegova prisutnost vidljiva je u njegovoj Crkvi, a na poseban način održava se u životima mnogih svetaca: u iskonskoj dobroti koja je bila vidljiva u životu Majke Terezije iz Kalkute, u misionarskom zanosu i herojskoj vjeri Ivana Pavla II koji se nije dao zaustaviti čak ni metcima, u činjenju dobrih djela čak i usred tame mržnje koncentracijskog logora kao što je to učinio Maksimilijan Kolbe. Upravo ovi i mnogi drugi čudesni primjeri mogući su zato što je Isus uskrsnuo i prisutan je među nama.
„Zato što je Isus uskrsnuo! Zato što je Isus živ. I mi možemo sijati sjeme uskrsnuća tamo gdje živimo; malim djelima dobrote, oprosta, velikodušnošću bez ljudske sitničavosti. To je moguće! Ne propustimo priliku koju nam Bog još uvijek daje da sijemo dobrotu oko nas i među nama. Počevši od naše obitelji i našeg svakodnevnog okruženja. To je Uskrs,“ zaključio je don Marko Medo zaželivši svima sretan Uskrs.