Djelatnici vojnih kapelanija „ Sv. Petar i Pavao“ i „Sv. Valentin“ , hodočastili su 8. svibnja u Šibenik, Visovac, Drniš i Otavice. Bogati program smo započeli posjetom ženskom Benediktinskom samostanu i crkvi sv. Luce u Šibeniku.
Samostan je osnovan1639. godine, a pojedini arhitektonski elementi samostanskog sklopa datiraju iz perioda romanike (12. stoljeće). Ovaj samostan ima iznimne zasluge za razvitak školstva u Šibeniku. Sestre benediktinke iz ovog samostana godinama rade na čuvanju i obnovi baštinjenog kulturno-umjetničkog naslijeđa.
Uz vodstvo sestre Fortunate razgledali smo stalni izložbeni postav samostanske zbirke. U njoj su sakralni predmeti za liturgijsku uporabu, razne slike i skulpture, umjetnička djela te stara rukopisna građa iz 17. stoljeća.
Nakon toga smo uz vodstvo katedralnog župnika don. Krešimira Mateše razgledali šibensku katedralu Sv. Jakova koja je najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti katedrala je 2000. godine uvrštena u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa.
Posjetili smo i crkvu sv. Lovre, gdje se nalazi grob utemeljiteljice hrvatske redovničke zajednice "Družba sestara franjevki od Bezgrješne" službenice Božje Klare Žižić(1626- 1706), kandidatkinje za sveticu.
Uz stručno vodstvo vicepostulatorice za kauzu službenice Božje, sestre Terezije Zemljić, saznali smo o velikim djelima sto ih je Klara Žižić činila pomažući Šibenčanima i izbjeglicama iz područja okupiranih od strane turaka.
Srdačno ugošćeni i pozdravljeni bili smo i u samostanu sestara Franjevki od Bezgriješne od strane vrhovne poglavarice s. Zdravke Gverić.
Nakon Šibenika krenuli smo na otok Visovac koji spada u najvažnije prirodne i kulturne vrijednosti Republike Hrvatske. Na njemu se od 1445. godine nalazi franjevački samostan Majke od Milosti i crkva Gospe Visovačke koji s prekrasnim krajolikom Visovačkog jezera čine jedinstvenu ambijentalnu cjelinu. Tijekom burne povijesti Visovac je bio i ostao otokom mira i molitve, a franjevački samostan tvrđavom duhovnosti i vjere, ali i jednim od ključnih temeljnih kamena opstojnosti Hrvata i očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta.
Tamo su nas s radošću dočekali samostanski vikar fra Stojan Damjanović i gvardijan fra Mate Gverić. Zajedno smo slavili sv. Misu koju je predslavio Vojni kapelan o. Viktor Grbeša, OCD.
U Drnišu, gradu koji je Nastao kao utvrda za vrijeme prodora Turaka i koji je teško stradao u Domovinskom ratu, susreli smo se sa tajnikom Udruge 142.brigade HV, gospodinom Robertom Mihaljevićem koji nam je opisao tijek stradavanja i oslobađanja Drniša u vojno-redarstvenoj akciji Oluja, te sa kustosom drniškog Gradskog muzeja Davorom Gaurinom koji nas je upoznao sa poviješću Drniša i pokazao nam crkvu Gospe od ružarija i crkvu Svetoga Ante.
Naša posljednja destinacija bilo je mjesto Otavice kraj Drniša u kome se nalazi crkva Presvetog Otkupitelja – Meštrovićev mauzolej, koja je posljednje počivalište velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, kao i najbližih članova njegove obitelji: majke Marte, oca Mate, braće Marka i Petra, sina Tvrtka i supruge Olge.
Srdačno zahvaljujemo svima koju su nas s toliko ljubavi dočekivali i ukazivali poštovanje i gostoprimstvo.
Djelatnici su ovaj vid pastoralnog djelovanja naše kapelanije prepoznali kao bitan čimbenik u duhovnoj, međuljudskoj, kulturnoj i profesionalnoj izgradnji, te željno iščekuju novo hodočašće.