Svećenici Vojnog ordinarijata, vojni i policijski kapelani, njih 30, zajedno s Vojnim biskupom msgr. Jurom Bogdanom, obavili su svoje godišnje Duhovne vježbe u prvom korizmenom tjednu, od ponedjeljak 10. ožujka, pa do četvrtka 13. ožujka 2025 u „Oazi svete Marije Krucifikse“ – domu časnih sestara Službenica Milosrđa – Ančela, u Splitu, na Kamenu. Voditelj duhovnih vježbi bio je o. Dario Tokić, karmelićanin.
Nakon što su u ponedjeljak 10. ožujka navečer, pridošli iz svojih vojnih i policijskih kapelanija, Duhovne vježbe započeli su Uvodnim nagovorom i Zazivom Duha Svetoga. Voditelj o. Tokić je najavio da će se Duhovne vježbe sadržajno oblikovati od razmatranja na temu „Isusovi učenici u Markovu Evanđelju“.
Nakon zajedničke molitve Jutarnje i Službe čitanja,prvo prijepodnevno razmatranje u utorak 11. ožujka bilo je posvećeno pozivu učenika o kojemu sv. Marko izvještava na samom početku svoga Evanđelja. Nakon što se Isus zaputio u Galileju, on tamo poziva na obraćenje i naviješta da je Kraljevstvo Božje blizu. Zatim odmah poziva prvu četvoricu svojih učenika. On ih poziva u njihovoj svakodnevnici, dok su ispirali mreže, jer bijahu ribari, i oni mu se odmah odzivaju. Povjeravaju mu sav svoj daljnji život. Temelj toga povjerenja jest njihova vjera i povjerenje u Isusa. Oni ne znaju kamo ih to vodi, no upravo to jest izazov za vjeru. Isusa se u vjeri poznaje i upoznaje i onda se, iz toga života s njime, ide u nepoznato… Isus poziva obične ljude, ribare. Oni su oni koji prihvaćaju njegov poziv na obraćenje i na blizinu Kraljevstva i to odmah. Oni nisu bolji od drugih ljudi, ali ih život s Isusom osposobljava da budu s drugima i da ih dovode, kao „ribari ljudi“ u mrežu Isusovu. Isus kao da nam na ovaj način poručuje: “Dajte mi 12 običnih ljudi i promijenit ću svijet.“ I ta se promjena i dogodila. I ta se promjena svijeta trajno događa upravo po pozivu koji im Isus upućuje svojim učenicima a oni ga šire dalje navješćujući da treba ljubiti Boga i učiniti da ga drugi ljube. To je prvotni zadatak Isusovih učenika kroz svu povijest. To je ono što svatko od njih treba činiti i danas, u svojoj svakodnevnici, svakog dana iznova…“To je ono“, poručio je o. Dario, „na što treba utrošiti svoj život.“
Drugo razmatranje u utorak prijepodne o. Dario posvetio je Isusovoj prispodobi o sijaču. Naglasio je da su Isusovi učenici, a to smo svi mi kršćani, povlašteni slušači, sijači, kojima je dano Otajstvo spasenja. Prispodobe ne nude gotovo rješenja, naglasio je o. Tokić, nego čovjeka nukaju da ih sam pronađe. Sami izvlačimo pouku iz onog što nam Gospodin govori. Voditelj je također naglasio da je zadnja svrha Božjeg kontakta s nama da nam se otpuste grijesi. Poslani smo da sijemo Božju riječ, no rezultat ili plod našega sijanja je u Božjim rukama. Srž pak Božju toga sijanja jest poručiti čovjeku da ga Bog ljubi i da onda čovjek odgovori na tu ljubav i da spozna kako je on capax Dei, sposoban za ući u osobni odnos s Bogom. Zaključno, u ovom razmatranju voditelj je na temelju sedmog poglavlja Markova Evanđelja protumačio Isusovu poruku o važnosti nutrine. Važno je da nutrina bude čista. Nju uvijek iznova valja preispitivati i pročišćavati u suočavanju s Božjom Riječju, a što je trajni i nezaobilazni zadatak svakog kršćanina, napose pak svakog zaređenog službenika Crkve u navještaju Kristova Evanđelja. Treće pak razmatranje, u utorak poslijepodne, voditelj je posvetio boravku učenika s Isusom: Biti s njime, s Isusom – prvotni je i najvažniji zadatka svakog Isusova učenika. Ta ga Isusova prisutnost oblikuje, i ona se prelijeva u njegove misli i u njegova djela, u njegov način života. Učenici, osobito dvanestorica apostola, su posebno odabrani, jer on „odabra one koje sam htjede“. To odabranje je uvijek Božja tajna. Na nama je da se poput učenika iz Evanđelja odazovemo i to bez oklijevanja, kako nismo se onda mogli uputiti u uspon, na goru, gdje valja boraviti s Isusom, a to znači uložiti napora i žrtve koji su dio svakog uspinjanja. Drugim riječima: to znači prihvatiti muku i križ. Upravo o tomu, istaknuo je voditelj, Isus poučava svoje učenike i to bez uvijanja. I iako oni to ne shvaćaju, odnosno teško shvaćaju, to je put koji Isus nudi, i to je jedini put koji vodi k proslavi Uskrsnuća. Na tom putu je stoga nužno potrebno i neizbježno boraviti s Isusom, uspinjući se na Goru predanja, a to znači: moliti. Molitva je to privilegirano mjesto boravka, drugovanja s Isusom. Ona jedina osposobljava za njegovo nasljedovanje. Uslijedilo je zatim sv. misno slavlje koje je predvodio Vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan, a propovijedao voditelj o. Dario. Ovaj drugi dan duhovnih vježbi je zaključen molitvom Križnog puta s razmatranjima o Isusovoj muci temeljem odabranih tekstova sv. Male Terezije, te molitvom Povečerja. U stankama između zajedničkih molitvenih točaka, ujutro, o podne i navečer, te razmatranja, svi su sudionici imali mogućnost za osobni razgovor s voditeljem Duhovnih vježbi, odnosno za pristup Sakramentu Pomirenja.
U srijedu, 12. ožujka u prvom prijepodnevnom razmatranju voditelj je izlagao o pozitivnim aspektima u životu Isusovih odabranika. On im je iskazao povjerenje, odabrao ih je. Na njima je bilo samo da mu se odazovu, da ga poslušaju. Ostalo je sve bila njegova milost, njegov dar. Zato ih i šalje s naputcima da ne nose sa sobom ni dviju haljina, ni torbe, ni sandala… Potpuno oslonjeni na njegovu milost. To ujedno znači da obavljaju misiju na njegov način, da žive kao integralne osobe, oslonjeni potpuno na Isusa, živeći skromno. Njihova osoba i njihov život, a ne njihovo posjedovanje, uvijek je glavno sredstvo evangelizacije, istaknuo je voditelj te zaključio kako je u životu Isusovih učenika uvijek iznova potrebno vraćati se na početke poziva, na početke učeništva koje je potrebno obnavljati u životu s Uskrslim Gospodinom. Drugo prijepodnevno razmatranje ovoga dana Voditelj je posvetio negativnim slikama Isusovih učenika u Markovu Evanđelju. To se prije svega odnosi na Isusov prijekor koji im je tri puta uputio, uvijek u, ljudski gledajući, – kritičnim situacija, dok su bili „na lađi“. Biti na lađi znači biti na nesigurnom terenu, no ujedno i u situaciji očitovanja vjere ili nevjere, povjerenja u Boga ili ljudske bojažljivosti i straha. Učenici su bojažljivi i nemaju vjere. Isus to prekorava. Stoga je potrebno vjerovati Bogu, vjerovati mu i kad nam ljudski gledajući prijeti pogibelj. Voditelj je u ovom kontekstu ukazao na primjer svete Male Terezije koja je bila potpuno prepuštena Isusu u svojoj malenosti i krhkosti, no u vjeri i znanju da ju Bog voli. Poslijepodnevno razmatranje, ujedno i posljednje ovoga dana, nastavilo se tematski na ono prethodno, a to je govor o nerazumijevanju učenika, i to o tri njihova nerazumijevanja u odnosu na tri navještaja Isusove muke i smrti. Zaključno, voditelj je progovorio i o tri promašaja učenika, a to su njihova izdaja, njihov bijeg i njihova zataja u odnosu na stvarnost njegove Muke. Gospodin je i njima i nama dao primjer predanja u Očevu volju i prihvaćanja patnje i trpljenja. Pozvani smo poput njega otkloniti od ljudskih pogleda na te stvarnosti te prionuti uz pogled vjere koja im jedina daje istinski smisao i utemeljenje. Kao i prethodnog dana, svi su sudionici zajednički slavili sv. misu koju je predslavio msgr. Bogdan dok je propovijedao o. Dario. Dan je zaključen Euharistijskim klanjanjem uz razmatranje svetopisamskih tekstova te zajedničkom molitvom Povečerja.
U četvrtak, 13. ožujka, ujedno i posljednji dan Duhovih vježbi, razmatranje o. Darija bilo je posvećeno primjeru bl. Alojzija Stepinca, njegova duhovnog, svećeničkog lika i djelovanja. Voditelj je istaknuo primjer njegove vjere, hranjene molitvom te istaknuo snagu molitve i žrtve kojima ga je još od rođenja pratila njegova majka Barbara. Istaknuo je kako je doista glavni zadatak svakog svećenika boraviti s Isusom, družiti se s njime u molitvi. Naš odnos prema Isusu i s Isusom i uvjetuje sav naš pastoral i njegove plodove. Uslijedila je sv. misa koju je i ovoga dana predslavio msgr. Bogdan a na kojoj je propovijedao o. Dario. Msgr. Bogdan je na koncu misnog slavlja pozvao sve nazočne na žarku molitvu za Svetog oca papu Franju upravo danas kada obilježavamo 12. obljetnicu njegovog izbora za poglavara Katoličke crkve. Zatim je srdačno zahvalio o. Dariju na vodstvu ovih Duhovnih vježbi, na njegovoj raspoloživosti i trudu koji je u njih uložio, kao i svim vojnim i policijskim kapelanima na njihovu odazivu i sudjelovanju zaželjevši im blagoslovljeno djelovanje u njihovu poslanju u njihovim kapelanijama, napose u ovom korizmenom vremenu koje uvijek iznova snažno poziva na obraćenje srca, osobito pak jako, istaknuo je msgr. Bogdan, u ovoj svetoj Jubilejskoj 2025. godini. Misno slavlje je zaključeno zajedničkim Tebe Boga hvalimo.