Pripadnici Oružanih snaga RH koji čine 22. hrvatski kontingent u mirovnoj misiji ISAF, u nedjelju 1. rujna, slavili su svetu misu povodom odlaska na u mirovnu misiju. U kapelici vojne kapelanije „sv. Petra i Pavla“ u vojarni 91. zrakoplovne baze „pukovnik Marko Živković“ sv. misu predvodio je vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac u zajedništvu s kapelanima vlč. Željkom Savićem, vlč. Zdravkom Barićem i vlč. Ivanom Blaževcem.
{image:2:medium}
U mirovnu misiju u ovoj rotaciji pripadnike OS RH prati vlč. Željko Savić koji je zadužen za njihovu duhovnu skrb. Prigodom ispraćaja vojni biskup je uputio u svojoj homiliji riječi ohrabrenja i potpore na njihovoj novoj dužnosti.
Uvodeći u misno slavlje biskup je pozdravio sve pripadnike Oružanih snaga RH, kao i pripadnike oružanih snaga Crne Gore, zahvalivši se brigadiru, zapovjedniku 22. kontingenta, Jozi Matkoviću na pozivu.
Homilija vojnog ordinarija
Vraćajući se u utorak iz Kanade, jedan mi je suputnik rekao da ne vidi razloga zašto bi Crkva bila prisutna sa svojim poslanjem u vojsci. Rekao je: "Vojske je tu prije svega da ubija". Odgovorio sam da je prisutnost vojske u jednoj zemlji i u svijetu garancija mira, stabilnosti, da zaštiti mir, ukoliko je ugrožen, da čuva granicu od osvajača.
A budući da vojnik ima pravo, kao i svaki drugi građanin, da slobodno ispovijeda svoju vjeru i da po njoj živi, Crkva ustanovljuje Vojne ordinarijate, odnosno Vojne biskupije, kako bi katolicima vojnicima i policajcima navijestila radosnu vijest Evanđelja i tako omogućila redovitu duhovnu skrb ne samo njima nego i onima koji to žele, kako ne bi bili prikraćeni u svojim pravima. Ona je dakle u službi svakoga čovjeka pa tako i u službi vojnika i policajca kako bi bili svjesni svoga kršćanskog poziva. A evanđelje je poput kvasca koje se širi i oplemenjuje čovjeka.
Današnji čovjek teži da se što više uzdigne iznad drugih, boreći se za vlastitu karijeru, da bude slavan. Najgore je kada nastoje u želji da se uzdignu poniziti druge, umjesto da im služe. Svjedoci smo u svakodnevnom životu kako se mnogi ljudi bore da zauzmu položaje, a da nisu uopće sposobni izvršiti zadatke koje očekuje od njih služba i položaj. Štoviše, na položaj dolaze često oni, oni koji su nesposobni doprinijeti dobru bližnjih i zajednice, i umjesto da joj pomognu, često je upropaštavaju.
Isus se žestoko obara na sve oblike oholosti i nezdravih ambicija, ukazujući da je sve to izraz taštine i samoljublja. Ljudi se guraju na prva mjesta. Nisu ni svjesni da će prije ili kasnije morati ustupiti mjesto drugima, bilo milom ili silom.
Isus postavlja novi red stvarnosti i daje prednost poniznosti i pravednosti. Biti ponizan ne znači negirati svoju vrijednost. Poniznost je nešto dublje od toga. Poniznost ne znači loše misliti o sebi. Poniznost znači misliti prvenstveno o drugima. U pravom smislu riječi, poniznost znači biti poput Isusa. Poniznost znači da živimo kao što je Isus živio- ne zbog sebe, nego zbog drugih. To znači da iskoristimo svoje talente i darove kao što je On koristio svoje- ne zbog sebe i svoje vlastite slave nego zbog drugih i njihovih potreba. Ponizni ljudi ne traže svoju slavu, nego slavu drugoga, prije svega Boga. Zato se oslanjaju na njega i mole mu se, svjesni da sva snaga i mudrost dolazi od Boga.
Maršal Radetsky bio je bez sumnje jedan od velikih vojskovođa. To ga nije smetalo da često uzima krunicu u ruku i da svakodnevno moli. Vojnici su ga poštivali ne samo kao vojskovođu nego i kao čovjek vjere. Hrvatski ban Josip Jelačić nije izgubio ništa na ugledu, kad bi skidao sablju i pred svima ulazio u ispovjedaonicu.
Isus nas u današnjem evanđelju želi poučiti da mislimo više na druge, da budemo ponizni, nalik na Isusa: "Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mk 10:45).
Stoga se On suprotstavio umišljenim ljudima u vlastitu veličinu. Ohola čovjek uspoređuje s uzvanikom koji bira prvo mjesto, ne vodeći računa da oko njega postoje i drugi ljudi koji su časniji od njega. Isusov slikovit opis ohola čovjeka izriče svu problematiku oholosti. Ohol je, dakle, onaj čovjek koji neprestano sebe stavlja u središte života. Oko kojega se mora stalno netko vrtjeti. Takav čovjek želi da se neprestano bavimo s njime; da mu se divimo, da s njim suosjećamo i da ga sažalijevamo. Time u stvari pokazuje svoju nutarnju prazninu. Što više nastoji sebe istaknutu, pokazuje koliko je neukorijenjen u Bogu i u sebi. Ohol čovjek ne dopušta niti Bogu da dođe k njemu, a kamoli čovjeku.
Za razliku od oholog čovjeka, ponizna osoba daje prednost Bogu, i ponižava se pred njime, kako bi Bog mogao što više djelovati u njemu, o čemu je posvjedočio general Radetsky i mnogi drugi. Sv Petar piše: "Svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću, jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Ponizite se dakle pred snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme" (1 Pt 5,5-6).
Dragi prijatelji! Vaša odvažnost kojom odlazite u tu daleku zemlju postat će izvorom radosti mnogim ljudima u toj zemlji, ljudima, koji žude za mirom upravo onako kako smo i mi težili u vrijeme kada smo bili napadnuti.
Ako je danas čovjek ičega gladan, onda je to glad za mirom, srećom, kako u osobnom životu tako u obitelji, među narodima i u svijetu. Vi idete u Afganistan kako biste donijeli mir toj ratom izmučenoj zemlji. Istovremeno, dok donosite mir drugim ljudima, čuvajte mir savjesti i duhovno poštenje. Poštujte sve i svakoga u njegovom uvjerenju i životnom opredjeljenju. Ukoliko niste znali, Afganistanci su nazvali naše vojnike "anđelima". To znači da su se hrvatski vojnici odnosno policajci, istakli u vrlinama koje su opće poznate poput poniznosti. Poštujuću druge, vi ćete na taj način graditi mostove zajedništva i suživota.
S vama ide i vojni kapelan vlč. Željko Savić. Šaljem vam ga da vam bude brat i prijatelj, kolega, prije svega svećenik i osoba posebnog povjerenja, kome se možete povjeriti i tražiti pomoć. Iako je veoma mlad, na početku svog svećeničkog života, njegova blizina bit će dragocjena u duhovnoj pomoći.
On će vam pomoći da ostanete svoji, da pronađete oslonac u krizama vašega života, da snagom vjere, molitve, svetih sakramenata, a posebno snagom svete Mise ojačate svoje srce i dušu.
Dragi prijatelji! Želim vam da se vratite svojim kućama svojim obiteljima i u svoju dragu domovinu, ponosno i ispunjene duše, radosni što ste mogli sudjelovati u tako časnoj misiji, kao što je misija mira u koju idete. Mi ćemo vas iz Vojnog ordinarijata pratiti svojim molitvama i svakim drugim oblikom podrške. Poštujte svoje zapovjednike, a međusobno gradite povjerenje i prijateljstvo, držeći se one Isusove: "Što želite da vama drugi čine, vi najprije činite drugome". Tako ćete graditi međusobno povjerenje i prijateljstvo. Bog će tada biti s vama i u vašem djelovanju. Želim da vas prati Božji blagoslov. Budite u kontaktu sa svojim dragim obiteljima To će im puno značiti, posebno vi koji imate djecu. Njihova će vas molitva pratiti: molitva oca i majke, molitva djece i žene, prijatelja.
Tijekom dana, a posebno na večer, nađite vremena za molitvu. Neka s molitvom započne vaš dan i neka tako završi. Preporučite se zagovoru Blažene Djevice Marije. Osjetit ćete tada snagu, jakost: hrabrost biti čovjek mira i pravednosti.
Budite svjesni da predstavljate svoju državu, svoj narod, i građane svoje Domovine, prije svega svoju vojsku. Imajući to pred očima, pomoći će vam da sačuvate svoje ljudsko i kršćansko dostojanstvo. I dok se opraštamo s vama, mi vam obećavamo svoju molitvenu podršku. Želimo vam reći "Doviđenja", što znači: pođite sretno. I sretno se vratite u svoju voljenu zemlju, u svoje postrojbe, svojim dragim obiteljima. Amen.