U utorak 23. travnja, u Vojnom ordinarijatu u Zagrebu svečano je proslavljen blagdan sv. Jurja mučenika. Vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan u popodnevnim je satima toga dana služio sv. misu u kapelici Vojnog ordinarijata za članove Udruge zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure“.
Ova Udruga djeluje u cilju zaštite i očuvanja poljičke baštine, a osobito poljičkog povijesnog, kulturnog i duhovnog nasljeđa. Poljica su kraj istočno od Splita. Protežu se od Žrnovice do Blata na Cetini i Omiša, te od mora do Zamosorja. Od 13. stoljeća na prostoru današnjih Poljica prostirala se Poljička Kneževina poznata i kao Poljička Republika koja je bila jedinstvena zbog svoga demokratskog društvenog uređenja. Naime, Poljičkom Republikom vladao je Poljički stol na čelu s velikim knezom te su Poljičani svake godine na blagdan sv. Jure svoju vlast javno birali u Gatima, u podnožju brda Gradac. Temeljni pravni instrument ustrojstva Poljičke Republike bio je Poljički statut, skup običajnog prava nastao u samom osvitu Kneževine, a najstarija sačuvana redakcija potječe iz 15. stoljeća. Riječ je o dokumentu neprocjenjive vrijednosti za hrvatsku povijest i kulturu.
„Poljičani poštovani, štovatelji sv. Jure, draga braćo i sestre. Svima čestitam blagdan sv. Jure, osobito onima koji danas slave imendan: Jure, Juraj, Đuro, Jurka, Đurđica, Georgija, itd. Neka nas njegovim zagovorom sve prati i čuva dobri Bog“, pozdravio je biskup Bogdan sve okupljene na početku sv. mise.
U propovijedi je biskup govorio o liku sv. Jurja velikomučenika istaknuvši kako o njemu nemamo puno povijesnih podataka ali ono što znamo izvrstan nam je putokaz u našoj kršćanskoj vjeri. Biskup se zadržao na prikazu sv. Jurja u ikonografiji: „U kršćanskoj ikonografiji ga se najčešće prikazuje kao vojnika – viteza koji ubija zmaja vjerojatno zato što je bio vojnik… Njegovu vojnu opremu posebno odlikuju tri predmeta koja su ujedno i tri znaka koja bismo ovdje željeli duhovno protumačiti. Prvi predmet njegove opreme je kaciga: vitez nosi kacigu. Ona štiti njegovu glavu; mogli bismo reći štiti njegove misli i nakane. Glava, zaštićena kacigom, ih sabire i usmjerava u ispravnom smjeru. To nas neodoljivo podsjeća na poruku apostola Pavla Efežanima kada kaže: ‘Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju’ (Ef 6, 17). Riječ je Božja, dakle, kaciga. I to kaciga spasenja. Svima nama kršćanima Riječ je Božja kaciga spasenja. Njome se moramo svakodnevno hraniti kako bi ona štitila našu glavu, a to znači naše misli i naše nakane.“
„Drugi dio vojničke oprema sv. Jurja jest štit. I u tumačenju toga znaka pritječu nam u pomoć riječi spomenute Pavlove poslanice, kada veli: ‘U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete ugasiti ognjene strijele Zloga’ (Ef 6, 16) (…) Što su te ognjene strijele Zloga? To su suvremene zablude koje nas opsjedaju sa svih strana. To su zablude u čovjeku o čovjeku, o smislu njegova života na ovoj zemlji, o onomu tko je Bog i tko je čovjek. To su zablude da je čovjek samome sebi dostatan i zablude o tomu da Bogu nije stalo do čovjeka. Štit vjere nas od svega toga štiti i od svega toga oslobađa.“
Biskup se zatim osvrnuo na posljednji dio vojničke opreme sv. Jurja, a to je viteški oklop koji nas podsjeća na Pavlove riječi o oklopu pravednosti (usp. Ef 6,14): „Što je za nas oklop pravednosti? Pravednost u biblijskom smislu označuje svetost. Pravednik je Božji miljenik. Pravedan život istoznačnica je svetom životu. Na takav život je pozvan svaki vjernik, svaki kršćanin. No takva života nema niti ga može biti bez napajanja na izvoru pravednosti, na izvoru svetosti, a to su sakramenti…. Svatko je od nas primio na krštenju taj oklop i valja nam ga po čestom primanju sakramenata, po intenzivnom sakramentalnom životu održavati i obdržavati, valja nam ga ponosno nositi ovim svijetom da bismo po njemu, kao autentični kršćani bili prepoznatljivi te i sebe i druge privodili spasenju u Bogu.“
„Sveti Jure u svom je životu ostvario te zadatke. On ih je živio do kraja. On je svoju opremu – kacigu spasenja, štit vjere i oklop pravednosti – na najbolji način upotrijebio. On je, poručuje nam Crkva u svojoj molitvi, kao mučenik, u svojoj muci, hrabro nasljedovao Krista i njegovu muku. I zato mi vjernici časteći ga kao sveca u njegovu mučeništvu veličamo božansku snagu koja se u njemu očitovala. Molimo ga da nam svima u našim životnim borbama i slabostima pritekne u pomoć“, zaključio je biskup Bogdan. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Župe Svetog Križa iz zagrebačkog Sigeta pod ravnanjem Damira Šimunovića.
Poslije sv. mise održana je redovita godišnja skupština Udruge zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure“ kojom je moderirao „kančelir“ Zdravko Vladanović. Nakon otpjevane hrvatske himne, Kančelir je rekao: „Ovo je prigoda da se uvodno prisjetimo i javno progovorimo o doprinosu kojega su Poljičani stoljećima davali u oblikovanju hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta. Osobito doprinosu u burnim procesima hrvatskog državnog osamostaljenja i obrani suvereniteta Republike Hrvatske tijekom Dokmovinskoga rata“. Potom se Kančelir Vladanović spomenuo istaknutih članova poljičke zavičajne zajednice koji su u Zagrebu ostavili duboki trag u promicanju hrvatskog kulturnog identiteta: Jure Kaštelan, Nikola Milićević, Josip Pupačić, Drago Ivanišević, Branko Klarić, Srećko Karaman, Marin Čović, Nedjeljko Mihanović, Jozo Vrkić, Vera Pivčević Stanić, Milan Vuković, Klement Lukin, Mijo Pupačić, Nikola Kuvačić, Anđelko Novaković, Jure Kuvačić, Miroslav Mrkonjić, Ante Radovčić, Milan Kružičević, don.Stipe Mlikotić, fra Marko Mišerda, Krunoslav Čović, Petar Mihanović, Ivan Kuvačić (Beretin), Ivan Kuvačić (Bakalja), Marin Mihanović, Ante Banić i Jakov Radovčić…
Iznio je također i kratku povijest Udruge Zagrebačkih Poljičana. Kulturno – povijesno društvo Poljičana osnovano je 1953. godine i prestalo je radom u burnim mjesecima Hrvatskoga proljeća. Nakon ukidanja Kulturno-povjesnog društva Poljičana i tridesetak godina poljičkog okupljanja na Jurjevo u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici bez pravnoga subjekta, Jakov Radovčić okupio je zagrebačke Poljičane u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju na Gornjem Gradu i tom prigodom je donesena odluka o osnutku i registraciji Udruge, što je i učinjeno 21. studenoga 2002. Udruga zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure“ djeluje i danas.
Nakon uvodnih riječi kančelira Vladanovića, Slobodan Prosperov Novak, hrvatski teatrolog, književnik i kulturni povjesničar, održao je predavanje „O važnosti poljičkog kulturnog identiteta u kontekstu ukupne hrvatske kulturne prepoznatljivosti“. U radnom dijelu sjednice, nakon službenog izvješća, ponovno je izabran za predsjednika Udruge (Veliki knez) Marko Ramljak. Kančelir Zdravko Vladanović stavio je oko vrata Knežev lanac izabranome Velikome knezu i time simbolički potvrdio njegov izbor na ovu dužnost. Zagrebački Poljičani završili su proslavu sv. Jure prigodnim domjenkom.