"Uspinjući se danas uz ovo brdo od postaje do postaje, razmišljamo o muci našega Gospodina Isusa. Penjemo se na stratište putem kojim su naša nevina braća i sestre, bez krivnje i suda, odvođeni u smrt. Ne možemo ostati ravnodušni na patnju i smrt tolikih nevinih ljudi. Penjemo se do odgovora na tolika mučna pitanja ljudskog života. Penjemo se u vjeri da samo u Isusovoj muci i smrti ljudska patnja nalazi smisao. Kad razmišljamo stoga o Isusovoj muci, tražimo odgovor i na našu patnju, tražimo smisao svih žrtava koje čovjek podnosi u povjerenju u Boga. Na Isusovu Križnom putu na takav se način susrećemo s Bogom da ga možemo prepoznati i u vlastitoj patnji", uvodne su riječi razmišljanja na završetku Križnog puta hrvatske vojske i policije, koji se svake godine održava na Veliki petak na brdu Kamenjak u Radašinovcima (kod Stankovaca). Ovogodišnji, jubilarni deseti Križni put, u kojem je bilo više od pet stotina sudionika – vojnika, policajaca i vjernika okolnih mjesta, s načenicima općina Stankovci i Polača te predstavnikom općine Lišane Ostrovičke, predvodio je, 21. ožujka, biskupski vikar za pastoral Vojnog ordinarijata fra Ivan Nimac, uz asistenciju kapelana vojne kapelanije "Sv. Gabrijel" u Zemuniku o. Ive Topalovića ter desetak svećenika zadarske i šibenske biskupije.
Križni put započeo je u 9 sati u podnožju brda Kamenjak, a završetak dvosatne pobožnosti bio je na vrhu brda ispred kapele nad jamom u koju su partizani za vrijeme II. svjetskog rata ubacili dosad neutvrđeni broj Hrvata iz okolnih mjesta. U završnom nagovoru kod 12. postaje, fra Ivan je opisao ozračje i sudionike drame na Kalvariji, istaknuvši posebno Isusovu patnju, muku i smrt u kojima nam se Bog na osobit način očitovao. No on se svima, a osobito vojnicima, očituje i kroz ljudsku patnju, naglasio je propovjednik. "Vojnik je 'vičan patnjama' – kako bi rekao prorok Izaija (v. 53,3). Iz tog posebnog vojničkog iskustva patnje i boli razvija se i poseban odnos prema životu. Vojnik iskustvom uči da sve ono što nije vrijedno patnje, malo i vrijedi u ljudskom životu. Tako na neki način patnja postaje mjerilom životnih vrijednosti." Potom je pater Nimac istaknuo primjer obraćenog satnika na kojemu se očitovala božanska snaga Isusove patnje i izdisaja. A njegov su primjer "slijedili mnogi vojnici koji postadoše navjestitelji evanđelja i najveći širitelji vjere po cijelome Rimskom carstvu, naglasio je propovjednik te naveo primjer Sv. Jurja i Sv. Sebastijana, koji su svojom krvlju posvjedočili božansku snagu Isusove smrti. A i mnogi drugi veliki sveci, poput Sv. Martina i Sv. Ignacija, bili su vojnici. Propovjednik je meditaciju završio podsjećanjem da je podnožje Isusova križa privilegirano mjesto Božje objave. Stoga svatko od nas, pa čak i Isusov mučitelj, može pod njegovim križem postati njegov "ljubljeni učenik", jer svi smo baštinici Isusove smrtne ostavštine i dionici njegova testamenta, i svakoga je od nas kao 'ljubljenog učenika' oporučno ostavio Majci i svakome je od nas kao 'ljubljenom učeniku' oporučno ostavio Majku. "Zato nema grijeha koji ne može biti oprošten i nema grješnika koji ne može biti 'ljubljeni učenik'. Stoga je i ovaj Put križa na Veliki petak, ova pokornička procesija, kao vapaj razapetog razbojnika: 'Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje' (Lk 23,42), u iskrenoj nadi da ćemo i mi čuti Isusove riječi: 'Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju' (Lk 23,43)", zaključio je fra Ivan, istaknuvši da su u toj uskrsnoj vjeri spasenje našli i naši mučenici tijekom cijele povijesti.