Nakon svete mise pred Spiljom ukazanja, hodočasnici na 30. hodočašću Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lurdu, sudjelovali su na pobožnosti križnog puta na lurdskoj Kalvariji. Križni put predvodio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH msgr. Tomom Vukšićem.
Za molitvu je ove godine izabran križni put koji je priredio vlč. Tomislav Ivančić „Pođi za mnom, Susret s Isusom Kristom u Križnom putu“. Prigodne tekstove meditacija kod četrnaest postaja čitali su kadeti Hrvatskog vojnog učilišta, polaznici Policijske akademije, i pripadnici OS BiH a molitve su izgovarali vojni biskupi.
Po završetku pobožnosti, prigodni nagovor uputio je vrhbosanski nadbiskup msgr. Tomo Vukšić. „Draga braćo i sestre, pobožnost križnog puta nosi sa sobom pobožnost solidarnosti s Isusom Kristom Gospodinom u vrlo teškim i tužnim časovima njegova života. S druge strane ova pobožnost nosi i napast da ju obavljamo samo kao sjećanje. Ona jest sjećanje…ali na sjećanju treba graditi aktualizaciju i posuvremenjenje.“ Nadbiskup je također istaknuo drugu napast, a to je da u Isusovom križnome putu vidimo samo patnju i trpljenje, a ne i Isusovu vjernost i poslušnost Božjoj volji.
Nadbiskup je u nastavku nagovora govorio o dva velika križa ljudskoga života. Prvi križ je samo ljudsko tijelo. Tijelo, samo po sebi unosi mnoge križeve u ljudski život koji je zbog tijela ograničen potrebama, patnjom i bolima. Drugi križ ljudskog života je vrijeme, napose križ isteka našeg životnog vijeka. Odgovor na ova dva velika problema, ova dva križa pronalazimo u Isusovom životu, u njegovu križnom putu, u njegovoj smrti i uskrsnuću. Nadbiskup je na kraju nagovora potaknuo vjernike da ponavljaju s apostolom Pavlom riječi koje nam mogu dati snagu u nošenju: „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.“ (Rim 8, 38-39)
Poslije pobožnosti križnoga puta hodočasnici su se ponovno uputili prema Svetištu gdje je zapaljena zavjetna svijeća. Zavjetnu svijeću zapalilo je zapovjednik hodočašća brigadni general Željko Ljubas, i potom je upućena molitva Mariji Kraljici Hrvata:
Čuvaj moj narod…
Dugi su bili dani njegovih stradanja
i muka,
ali i vjere postojane i čvrste –
koju vihori nevolja i kušnja
nisu mogli uništiti.
Čuvaj moj narod…
On je odnjihan na siromašnim
ali svijetlim ognjištima
uz žarki plamen molitava
i pjev tužbalica
uz cviljenje gusala –
o junačkim i slavnim
podvizima pređa.
Čuvaj moj narod – baštinu svoju,
čije su brazde natopljene
krvlju mučenika
i znojem ratara,
iz kojih niču klasovi zlatni –
za dane nove.
Ti si uvijek bila njegov stijeg
njegova pobjeda
i slava
i Majka milosrđa
što je čula svaki vapaj,
izvidala ranu svaku.
Čuvaj moj narod…
Sva polja njegova grba,
što Tvoje Srce kao štit krasi,
prekrivena su bjelinom ljiljana
i crvenilom ruža…
i križ spasenja blista na Tvome čelu
i žezlo Tomislava
u Tvojim je rukama.
Vladaj kroz vjekove narodom mojim
koji Te zove Kraljicom svojom. (s. Marija od Presvetog Srca)