{image:1:medium}
Povodom 436. obljetnice bitke u Gvozdanskom misnim slavljem i svečanom komemoracijom odana je počast žrtvama herojske obrane utvrde Gvozdansko od turskih osvajača, kao i spomen na ubijene Hrvate župe Gvozdansko 1941. i 1991. godine. Misno slavlje u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova predvodio je šibenski biskup mons. Ante Ivas uz koncelebraciju sisačkog biskupa mons. Vlade Košića, više svećenika Sisačke biskupije te dvojicu vojnih kapelana Vojnog ordinarijata, o. Dragu Majića vojnog kapelana u Đakovu i don Milenka Majića vojnog kapelana u Petrinji. U obilježavanju ovog jedinstvenog događaja u hrvatskoj povijesti uz vjernike iz Sisačke biskupije sudjelovali su mnogobrojni hodočasnici pristigli iz cijele Hrvatske – hrvatski branitelji, predstavnici domoljubnih i braniteljskih udruga, stranaka, predstavnici općine Dvor, Sisačko-moslavačke županije te izaslanik predsjednika RH Vlado Marić.
Biskup Ivas je u homiliji istaknuo kako Gvozdansko, danas na dan Krštenja Gospodnjega, ponovno poručuje nama koji smo krštenjem ušli u Kristovu smrt i uskrsnuće, da se ne smije uzmicati ni bježati. „Zabrinjavajuća je istina da svijet koga vole zvati 'napredni' postaje sve više svijet velikih uzmaka i bjegova od istine i ljubavi, od pravednosti, od odgovorne slobode. Bježimo od sebe, od drugih, od svojih obitelji, od svoga naroda, bježimo od Boga živoga, od njegove Crkve i sve više stvaramo iluziju prividne i lažne sigurnosti koja postaje najveća nesigurnost od koje sve više u strahu pati cijelo čovječanstvo i uvlači se i u naš Hrvatski narod, u nas vjernike“, upozorio je biskup Ivas te se zapitao postajemo li sve više malodušni, malovjerni bez životne i djelatne vjere? „Istina je da treba bježati od zla i napasti Zloga, od sila i opsjednuća đavolskih koje kao da sve više zauzimaju maha. Ali, ima vremena kad ne smije biti uzmaka, kad se ne smije bježati bez obzira na cijenu. To su vremena kad se nasrće na našu vjeru i pouzdanje u Boga, na njegovu istinu i ljubav, na njegove zakone i zapovijedi. Ne smije biti uzmaka pred napadima na naše obitelji i djecu. Ne uzmiče se kada je napadnuta Domovina, njeni branitelji i graditelji. Naš Gospodin nije uzmicao ni pred križem. Mnogi su ga slijedili, kao i Gvozdanski mučenici i unatoč smrti pobijedili! Zahvaljujući njima 'još smo tu na tvrdoj siki!“
Na komemoraciji kod spomen obilježja svim hrvatskim žrtvama u Gvozdanskom, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Vlado Marić, uzdižući junaštvo svih branitelja Gvozdanskog, ustvrdio je da su oni ovdje junački odolijevali u tri događaja ; 1578. godine, 1941. i 1991. godine – "i to Turcima, Vlasima, velikosrbima, četnicima, partizanima i drugima".
"Iskazivali su svoje domoljublje i junaštvo i podnosili neobičnu žrtvu za križ časni i svoj narod, te tako stoljećima ugrađivali svoje živote u temelje današnje Republike Hrvatske", rekao je Marić. Dodao je da su u obližnjem Zrinu stradali Hrvati prije sedamdeset godina, te je pozvao mjerodavne da se učini sve da mjesta Gvozdansko, Zrin i Zrinska gora "budu konačno uvrštena među najvažnije povijesne simbole stradanja, ponosa i velejunaštva hrvatskoga naroda".
Izrazio je vjeru da će se na buduće obljetnice u Gvozdanskom odazvati i druge državne institucije te da će ovaj veliki povijesni događaj biti još svečaniji i hodočasnicima još brojniji.
Organizatori obilježavanja ove obljetnice su Sisačka biskupija, Hrvatsko žrtvoslovno društvo i Koordinacija braniteljskih udruga Grada Zagreba. Program je uzveličala Počasno-zaštitna bojna Oružanih snaga RH i povijesna satnija "Kravat – pukovnija" iz Zagreba.
Široj javnosti još je uvijek malo je poznat povijesni značaj Gvozdanskog. U vrijeme stoljetnih borbi sa Osmanlijskim carstvom, na području Sisačke biskupije, posebno značenje ima herojska obrana kaštela u Gvozdanskom. U više navrata Turci su neuspješno napadali ovu utvrdu: 1561., 1574., 1576. i zatim u jesen 1577. ponovno započinje opsada, kojoj su branitelji odolijevali do posljednjeg daha, sve do 13. siječnja 1578. godine. Nakon tromjesečne opsade, kada su Turci ušli u grad svi branitelji ležali su na svojim položajima smrznuti i mrtvi, a u gradu nije bilo ni hrane, ni vode, ni streljiva, ni ogrjeva. Ovim prizorom bio je potresen i sam turski vojskovođa Ferhat-paša, kojega je zadivila hrabrost posade koja je radije izginula, nego se predala. Turski je vojskovođa iz poštovanja zapovjedio je da se dovede katolički svećenik i osigura kršćanki ukop, a mještane Gvozdanskog je oslobodio plaćanja poreza.
Stradanja Hrvata u Gvozdanskom dogodila su se i u mnogim stoljećima kasnije. U Drugom svjetskom ratu Gvozdansko je bilo mjestom masovnog zločina počinjenog nad Hrvatima na Božić 1941. godine. Isto se ponovilo i u Domovinskom ratu 1991. godine. Hrvatski vojnici – 2. gardijske brigade „Gromovi“ u pobjedonosnoj su VRO „Oluja“ u Domovinskom ratu, zatvorili stranicu ratne i vojne povijesti Gvozdanskog i zahvaljujući kojima se danas na ruševinama slavne utvrde slobodno vijori hrvatski stijeg.