Drugog dana Vazmenog trodnevlja kršćani se spominju muke Isusa Krista koji na križu „sam sebe dade za grijehe naše“ (Gal 1,4). Obredi Velikog petka – Muke Gospodnje održani su 15. travnja u kapeli Vojnog ordinarijata s početkom u 19.00 sati. Obrede je predvodio vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan. Uz njega su sudjelovali vojni biskup u miru msgr. Juraj Jezerinac, generalni vikar don Marko Medo, biskupski vikar za pastoral MORH-a don Slavko Rajič, vojni kapelan don Mate Mihaljević te tajnik Apostolske nuncijature u RH msgr. Alfred Rayan D’Souza.
Obredi Velikog petka dijele se na tri dijela: službu riječi, klanjanje svetom Križu i svetu pričest. U prvom dijelu obreda, službi čitanja, navješteno je evanđelje muke Gospodnje po Ivanu nakon kojeg je biskupski vikar don Slavko Rajič održao prigodnu propovijed. „Veliki petak je dan muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista, dan u kojem je čovjek okrutno raspeo i pribio na križ Boga – Spasitelja. Iako je Veliki petak bio trenutni trijumf Zloga i čovjekova grijeha, uskrsnuće Gospodinovo učinilo je Veliki petak danom pobjede, pobjede nad smrću, Sotonom i grijehom.“, započeo je propovijed don Slavko.
Razmatrajući nad mukom i smrću Kristovom, dva pitanja nam se na osobit način nameću. Prvo pitanje je zašto je Bog odabrao baš tako težak i bolan put spasenja čovjeka: „Zašto tolika poniženja, vrijeđanja, pljuvanja, bičevanja, dovođenje naroda da bude sudionik mučenja i ubijanja, da uživa u patnji i razapinjanju čovjeka. Zašto si dopustio da Sin tvoj gleda taj ljudski teatar, spektakl osude, bičevanja, križnog puta, pribijanja na križ i smrti na križu… Zar Bog nije imao neki manje bolan način spasenja čovjeka?“ Don Slavko je istaknuo da „Bog koji je svemoćan i sveznajući može odabrati samo ono što je najbolje i najsavršenije. Spasenje čovjeka po muci i smrti na križu Sina Božjega je najsavršeniji i jedini način spasenja čovjeka. Dakle, po Isusovom križu smo spašeni. Križ je postao simbol Kristove ljubavi. Isus kaže: ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje’ (Iv 15,13)“.
„Drugo pitanje koje se nameće meditirajući o muci i smrti Gospodinovoj je: ‘Treba li Kristov učenik težiti nasljedovanju svoga Spasitelja i u muci i u križu. Isus u svojoj agoniji muke upućuje vapaj Ocu: ‘Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša, ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.’ I sam Isus je, dakle, htio da ga mimoiđe muka i smrt na križu. Nije je tražio i zazivao.“, naglasio je don Slavko i zaključio: „Vjernički stav je prihvatiti križeve. A rješenje u borbi s križevima je Isusovo uskrsnuće. Isus je svojim uskrsnućem pobijedio Zloga, grijeh, pa i smrt. Naši ljudski križevi se mogu pobjediti po vjeri u Kristovo uskrsnuće. Zato draga braćo i sestre, križevi koji su sastavni dio našega života nisu nepobjedivi. Možemo ih nositi, možemo ih razumjeti, možemo ih svladavati. Križevi su spasonosna sredstva koji vode do Uskrsa. Isus je pobijedio i smrt. Koga da se bojimo? Križ je postao zastava Uskrsloga Krista. Neka križ bude i naša zastava i naš znak kojim se ponosimo i kojega hrabro nosimo. Isuse, tvoj križ neka bude moj putokaz do Svjetla. Amen!“
Služba riječi zaključena je svečanom sveopćom molitvom. Uslijedilo je klanjanje svetom Križu. Posljednji dio obreda Velikog petka bila je sveta pričest. Nakon molitve, klanjanja križu i tihe molitve vjernika završeni su obredi Velikog petka u Vojnome ordinarijatu.