slide-01
Pmi Croatia umanjena 25x65
20241006_102634
Vrati prethodnu sliku
Vrati prethodnu sliku
Idi na saljedeću sliku
Idi na saljedeću sliku

Osnovana Vojna kapelanija „Sv. Andrija apostol“

U utorak, 15. listopada 2019., ustrojena je nova Vojna kapelanija „Sv. Andrija apostol“ u vojarni 132. brigade Hrvatske vojske u Našicama. Za prvog kapelana nove kapelanije postavljen je don Antonio Mikulić.  Dekret vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana o uspostavi nove vojne kapelanije, kao i dekret o imenovanju kapelana pročitani su za vrijeme mise koja je tom prigodom slavljena u franjevačkoj župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Našicama.

Misu je predvodio generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo u zajedništvu s gvardijanom samostana fra Zoranom Bibićem OFM, dekanom Osječkog vojnog dekanata don Vladislavom Mandurom, kapelanom don Antoniom Mikulićem, mjesnim franjevcima i ostalim vojnim i policijskim kapelanima. U događanju sudjelovao je zapovjednik 1. mehanizirane bojne "Sokolovi" pukovnik Robert Poljak, predstavnici policije i gradskih vlasti i mnogobrojni pripadnici Hrvatske vojske.

Don Marko Medo u svojoj je homiliji istaknuo kako je ovo značajan dan za Hrvatsku vojsku jer ona dobiva svoga svećenika – vojnog kapelana koji će biti na raspolaganju kako vojsci, tako i ovome gradu. Don Medo iznio je kratku povijest vojnog dušobrižništva. Prisutnost svećenika i đakona u vojnim taborima poznata je, naime, još u vrijeme cara Konstantina Velikog u IV. stoljeću. Svećenici su bili duhovni asistenti vojsci u Srednjem vijeku. Papa Inocent X. dokumentom Cum sicut maiestatis udara temelje vojnom dušobrižništvu. Godine 1910.  uspostavlja se prvi vojni ordinarijat u Čileu, a uskoro se osnivaju vojni ordinarijati po cijelome svijetu. Integracija vojnih ordinarijata u redovitu strukturu crkvene organizacije dogodila se apostolskom konstitucijom Spirituali Militum Curae 1986. godine. U vojnom dušobrižništvu je specifičnost svećeničko poslanje u vojsci gdje se traže naročite ljudske kvalitete: osobni pastoral, osobno svjedočenje, suradnja i stvaranje klime povjerenja u postrojbama, promicanje pastorala stvaranja kršćanske zajednice i povezanosti među vjernicima. Bitno je ne svesti evangelizaciju na "zapovijed", nego na osobni izbor vjere.

Na kraju svete mise okupljenim vjernicima obratio se don Antonio, koji se zahvalio svima na dolasku i istaknuo kako je poslanje vojnog kapelana biti među ljudima, nenametljivo prisutan. Podsjetio je vojnike da je kapelan uvijek uz njih te ih ohrabrio riječima današnje svetice Terezije Avilske: „Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga ima sve. Jedino Bog dostaje.“

Zapovjedniku 1. mehanizirane bojne "Sokolovi" pukovniku Robertu Poljaku, simbolično je uručena svijeća koja treba predstavljati Kristovo svjetlo koje je, slanjem svećenika u vojarnu, došlo među ljude.