Lurd, 12. svibnja 2022.
Liturgijska čitanja: Sef 3, 14-18a; Lk 1, 39-56.
Draga braćo i sestre,
- „Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! (…) Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj!“ (Sef 3, 14.16b-17a). Ovim radosnim poklikom starozavjetni prorok Sefanija najavljuje otajstvo Božje milosne nazočnosti koje se ispunilo u Novom zavjetu, u osobi Isusa Krista, o čemu svjedoči Blažena Djevica Marija u svome predivnom hvalospjevu: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju. (…) Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!“ (Lk 1, 46b-47.49). Bog je posvuda nazočan kao Stvoritelj svega što postoji, ali prije svega želi boraviti među nama kao naš Spasitelj, opraštajući nam te liječeći i hrabreći nas.
Stoga se danas i mi kao hodočasnici u ovom svetištu priključujemo radosnom hvalospjevu i pjesmi naroda Božjega. Božju blizinu i nazočnost osjećamo na osobit način ovdje u Lurdu, gdje se neznatna službenica Gospodnja, Blažena Djevica Marija, susrela s neznatnom djevojčicom, Bernardicom Soubirous. Naša radost što smo ovdje još je veća jer je ovo prvi put nakon početka pandemije da na ovakav način možemo organizirati hodočašće.
Papa emeritus Benedikt XVI. rekao je za Lurd da je „jedno od onih mjesta koje je Bog izabrao kako bi nam zasjala osobita zraka njegove ljepote“[1]. Stoga se na ovom hodočašću, ovdje pred Špiljom ukazanja, želimo otvoriti svjetlu Božje ljepote i milosrđa kako bi posve ispunilo naša srca.
- Svatko od nas došao je ovdje u Lurd s nekom svojom nakanom, možda i s nekim problemom ili brigom koju nosi u srcu, a koju želi povjeriti Gospi. Hodočašće je uvijek povlaštena prigoda da obnovimo svoju vjernost Bogu i da mu po Marijinim rukama predamo sve svoje radosti i nade, žalosti i tjeskobe, grijehe i rane, na što nas potiče i papa Franjo: „Marija, majka koja se brinula o Isusu“, kaže Papa, „sada se majčinskom ljubavlju i boli brine za ovaj ranjeni svijet.“[2] Mnogi od nas u svome srcu, na svojim dušama, nose rane – rane grijeha, promašaja, nepravdi. Kao što je Gospa stajala uz križ Isusov, tako ona sada stoji uz naše križeve i suosjeća s našim patnjama. Upravo u Lurdu Marijina blizina i majčinska briga postaje vidljiva i opipljiva preko raznih znakova: preko mnoštva gorućih svijeća, preko čudesnog izvora vode, preko ove posebne špilje koja čuva spomen na susret Marije i Bernardice. Dozvolimo da nas tijekom ovoga hodočašća svaki od tih znakova uvede u otajstvo Božje milosne i spasonosne nazočnosti.
- Bernardica je tu nazočnost iskusila na dubok način. Svakodnevni život njezine obitelji bio je mukotrpan, isprepleten bijedom i bolešću, tugom i nerazumijevanjem. No, po riječima svetoga Pavla upravo tamo „gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost“ (Rim 5, 20), ali ne na senzacionalistički način, nego tiho, diskretno, ponizno, kako ističe papa Franjo: „Skromna djevojčica iz Lurda nam pripovijeda da ju je Djevica, koju je ona opisala kao ‘Lijepu Gospođu’, gledala kao što se gleda osobu. Te jednostavne riječi opisuju puninu jednog odnosa. Siromašna, nepismena i bolesna Bernardica osjetila je da je Marija gleda kao osobu. Lijepa Gospođa obraća joj se s velikim poštovanjem, bez trunke sažaljenja. To nam doziva u pamet da svaka osoba jest i uvijek ostaje ljudsko biće, i kao takvom joj treba pristupati. (…) Nakon posjeta špilji, Bernardica, zahvaljujući molitvi, okreće svoju slabost u podršku za druge, zahvaljujući svojoj ljubavi postaje kadra obogatiti svoje bližnje i, nadasve, prikazuje svoj život za spas čovječanstva.“[3]
Bog nam je u Isusu Kristu objavio svoje milosno lice. On se svakome od nas obraća kao neponovljivoj osobi koja ima svoje neotuđivo dostojanstvo. Kada ugledamo očima svoje duše Kristovo lice, kako nas gleda, kako nas hrabri i tješi, kako nam oprašta i vraća životnu snagu, i naš pogled na svijet i bližnje postaje drugačiji, kao što je postao Bernardičin.
- O novom, preobraženom pogledu svjedoče nam, uz svetu Bernardicu, i drugi sveci. Primjerice, papa Franjo rado ističe Malu Tereziju, djevicu i crkvenu naučiteljicu: „Sveta Terezija iz Lisieuxa poziva nas da se vježbamo na malom putu ljubavi, da ne propustimo prigodu da kažemo koju lijepu riječ, uputimo osmijeh ili učinimo bilo koju malu gestu koja širi mir i prijateljstvo.“[4] Naš je život satkan od malih, svakodnevnih događaja, te upravo po njima dokazujemo svoju vjernost Evanđelju, u takozvanim malim stvarima. Ali one i nisu toliko male kako bi se ljudskim očima moglo činiti jer sve što je učinjeno iz ljubavi ostaje za vječnost te nosi mnogostruk plod u kraljevstvu Božjem, kako nas uči sâm Krist Gospodin. Tako nas Evanđelje vodi iz struktura grijeha i kulture smrti u civilizaciju ljubavi i kulturu života.
- Povlaštenu ulogu u borbi između kulture smrti i kulture života imaju sveti sakramenti. Sakramenti nam omogućuju sudjelovanje u Kristovu životu, u njegovoj pobjedi nad grijehom i smrću, u njegovu slavnom uskrsnuću. Katolička nas Crkva uči da se „sedam sakramenata tiču svih razdoblja i važnih trenutaka života kršćanina: po njima vjerski život kršćana se rađa i raste, ozdravlja i prima poslanje. U tom pogledu postoji izvjesna sličnost između razvoja naravnoga i razvoja duhovnoga života“ (KKC 1210). Uskrsli Krist po sakramentima prati nas na našem životnom putu i iskazuje nam svoju ljubav. Kada prepoznamo da smo ljubljeni, i mi smo ponukani da ljubimo. Tada se Kristova ljubav po našim riječima i djelima razlijeva po braći i sestrama. Ljubav je najbolji svjedok Kristove radosne vijesti. Sveti Alfonz Liguori, veliki štovatelj Blažene Djevice Marije, veli: „Nije potrebno biti bogat na ovoj zemlji, biti od drugih cijenjen, udobno živjeti, imati časti i ugled (…). Jedino je potrebno: ljubiti Boga i vršiti njegovu volju.“[5]
- Stoga, draga braćo i sestre, dobro iskoristimo ove dane u Lurdu. Otvorimo svoja srca. Osluškujmo pozornije Božju riječ. Zdušnije sudjelujmo u slavlju svete mise. Pristupimo sakramentu pomirenja te u temeljitoj i skrušenoj ispovijedi iznesimo sve pred Gospodina što nas udaljava od Njega i bližnjih. Tada ćemo iskusiti kako se preporađamo na novi život u Kristu.
Neka nam pomogne majčinski zagovor Blažene Djevice Marije, naše najvjernije Odvjetnice, kako bi naš hodočasnički boravak u Lurdu bio vrijeme milosti i blagoslova te kako bismo se duhovno osnaženi vratili u našu lijepu domovinu Hrvatsku kao radosni svjedoci Kristova uskrsnuća! Tako neka bude. Amen.
[1] Papa Benedikt XVI., Homilija tijekom procesije 13. rujna 2008., Apostolsko putovanje u Francusku povodom 150. obljetnice ukazanja u Lurdu.
[2] Papa Franjo, Enciklika Laudato si’, br. 241.
[3] Papa Franjo, Poruka za 25. svjetski dan bolesnika, 2017. godine.
[4] Papa Franjo, Enciklika Laudato si’, br. 230.
[5] Sv. Alfonz Liguori, Kako ćemo ljubiti Isusa Krista, Verbum, Split 2011., str. 38.