U ponedjeljak, 5. kolovoza 2024., u Kninu se održala središnja proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 29. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“. Vojna biskupija također je toga dana proslavila i svetkovinu svoje nebeske zaštitnice Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta.
Na svečanoj proslavi sudjelovali su brojni hrvatski branitelji – sudionici operacije Oluja, obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja, pripadnici Hrvatske vojske i policije, i građani iz svih krajeva Lijepe naše koji su došli u kraljevski grad Knin proslaviti ovaj veliki dan. Na središnjem programu obilježavanja sudjelovali su predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH Zoran Milanović, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, zastupnici u Hrvatskom saboru, potpredsjednici Vlade i ministri u Vladi, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general pukovnik Tihomir Kundid sa suradnicima, glavni ravnatelj policije Nikola Milina sa suradnicima, predstavnici županijske i lokalne vlasti, i drugi.
Prema već predviđenom programu proslave „Oluje“, program je tradicionalno započeo u ranim jutarnjim satima budnicom ulicama grada Knina u izvedbi Orkestra Oružanih snaga RH. U 9 sati su ispred spomenika hrvatske pobjede „Oluja 95“ na Trgu dr. Ante Starčevića obitelji poginulih, umrlih i nestalih branitelja, hrvatski ratni vojni invalidi, ratni zapovjednici i predstavnici udruga iz Domovinskog rata, visoka državna i druga izaslanstva položili vijence i upalili svijeće. Molitvu za poginule u operaciji „Oluja“, za sve hrvatske branitelje i za sve stradale tijekom Domovinskog rata predvodio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan.
„Da bismo našoj braći i sestrama koji nam bijahu bliski i dragi, a koji nas u obrani Domovine napustiše iskazali poštovanje i počastili njihov život i djelo, ujedinjeni u vjeri da oni žive u vječnosti, stojimo u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu, na Trgu Ante Starčevića, kod spomenika hrvatske pobjede “Oluja 95“ i molimo za njihove duše (…) U znak naše nade da će Bog svakome od njih i nama svima dati novi i besmrtni život u nebu, u zajedništvu sa svima svetima, i za svjedočanstvo naše vjere u uskrsnuće blagoslivljam ovaj spomenik i sve vas nazočne u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“, molio je biskup Bogdan.
Središnja svečanost nastavljena je na stadionu NK Dinara i na Kninskoj tvrđavi.
U 9:44 sati na kninskoj tvrđavi podignuta je hrvatska zastava, uz pjevanje hrvatske himne. Pročitana je povjesnica VRO Oluja te imena 243 poginula i 2 nestala u toj akciji. Imena su čitali Pere Eranović i Krešimir Šimić, sinovi poginulih hrvatskih branitelja. Nakon održane minute šutnje za sve poginule u operaciji, kraljevski grad Knin preletili su VBA Rafale koji su toga dana nadletjeli cjelokupni teritorij Republike Hrvatske u znak zahvalnosti hrvatskim braniteljima.
U sklopu programa na stadionu NK Dinara uslijedila su obraćanja predsjednika Republike, Hrvatskog sabora i Vlade, a u ime hrvatskih branitelja govorio je umirovljeni general pukovnik Slavko Barić.
U zračnom programu obilježavanja prelet su imale akrobatska grupa „Krila Oluje“ i MIG 21, i to iz simboličnog razloga što je taj avion pružao zračnu potporu kopnenim snagama tijekom operacije „Oluja“. MIG 21 ovim preletom odlazi u povijest, te započinje era Rafalea.
U 12 sati slavljena je sveta misa u crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Euharistijsko slavlje za domovinu predvodio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan, dok su koncelebrirali šibenski biskup msgr. Tomislav Rogić, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo, biskupski vikari za pastoral u Vojnome ordinarijatu, vojni i policijski kapelani, franjevci iz Knina i drugi svećenici.
U uvodnome govoru, na početku sv. mise biskup Bogdan je rekao: “Draga braćo i sestre, okupljeni u Božjemu hramu, na Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i svetkovinu Vojne biskupije Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, u molitvenoj zahvalnosti pristupamo oltaru Gospodnjem. Pristupamo slavlju najsvetijeg središnjeg otajstva naše vjere. Posebice ovih dana, u nama se bude sjećanja na neizbrojive žrtve i Golgote našeg naroda na ovim prostorima, posvuda u Lijepoj našoj domovini, u drugim zemljama i krajevima gdje živimo ‘od stoljeća sedmog’. Što li smo sve podnijeli i podnosimo, proživjeli i proživljavamo, jer smo katolici u okrilju Rimske Crkve, narod Božji s identitetom, s imenom i prezimenom – u zemlji Hrvatskoj!? Često sakaćeni, masakrirani, nasilno odnarođivani, sustavno uništavani, proskribirani, preodgajani, odvođeni u ropstvo, istjerivani sa vlastitih ognjišta…. Uvijek s jednim ciljem kako bi ova lijepa zemlja udomila neke druge…. Velik je i često neprotumačiv misterij zla! (…) Naša snaga i naš orijentir – ‘svijetlo stopama našim’ je Božja Riječ, živi Krist. Ono što želimo sebi, svome narodu želimo i molimo danas i svaki dan svim drugim narodima svijeta, svima nama i svima koji žive s nama. Život po mjeri evanđelja! Kristovo evanđelje je rješenje za nas i za sve koji su s nama i pored nas. Želimo i molimo da Božja riječ duboko prožme naše srce, dušu i naše biće…”
Biskup Rogić u propovijedi je protumačio misna čitanja: „Knjiga Esterina govori o mogućem istrebljenju Izraelskog naroda koji se nalazi u progonstvu. Sve je već smišljeno kako će se to izvršiti. Nikoga nema tko bi ih pred kraljem zagovorio da se zlo ne dogodi. Šanse su male, nikakve. Ostaje samo molitva da svemogući Bog može sve preokrenuti. Esterina molitva u smrtnoj tjeskobi kao da je molitva u tolikim situacijama Domovinskog rata, osobito na početku kad je sve izgledalo bezizlazno. Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu: ‘Ja sam iz knjiga roda moga, Gospodine, slušala da ti, Gospodine, ne prestaješ izbavljati sve koji ti se mile. I sada, pomozi. Dođi u pomoć meni osamljenoj koja nema nikoga do tebe, Gospodine, Bože moj. Izbavi nas dakle iz ruku naših neprijatelja, obrati našu žalost u radost i boli naše u zdravlje.’ I bi molitva uslišana. Po sebedarju i žrtvi branitelja, ustrajnoj molitvi tolikih po crkvama, kućama i skloništima, na Gospin blagdan došla je sloboda, zaustavljena su stradanja i razaranja. Trebalo je prionuti obnovi i povratku života.“
„Sveti Pavao piše Korinćanima o krhkosti ljudskog bića, ljudske naravi koja je podložna zlu, da se zavesti, zna krivo izabrati što se pogotovo dogodi u vrijeme rata. Kao da nestane savjesti, kao da se izgubio kompas koji pokazuje dobro, ljubav, sreću, radost i zavlada zlo. Čovjek se sudari s besmislom. Kako smo to nadvladali, odakle je došla snaga? Pavao piše: Imamo blago u glinenim posudama, da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. (…) Vjera u Njegovu uskrsnu pobjedu kada je smrt nadvladao, kada je grob ostao prazan. Vjera u pobjedu dobra nad zlom, ljubavi nad mržnjom, svjetla nad tamom, smisla nad besmislom, života nad smrću daje snagu i do danas svjedoči milost Božju.“
Biskup je podsjetio kako se „i u Domovinskom ratu, i u svakom ratu, najgora stradanja, zvjerstva dogode se kad se u drugome više ne vidi čovjeka. Zato danas zahvaljujemo svemogućem Bogu što nas je iz svih tih nevolja izbavio, što nam daje sadašnji trenutak u kojem možemo prepoznati njegove milosti, darove, pomoć i blizinu. Krepost zahvalnosti otvara oči za bolje iščitati ono što je iza nas, a onda pomaže ispravnije se postaviti za ono što je pred nama.“
Biskup Rogić potom se osvrnuo na evanđeoski izvještaj o Navještenju: „U evanđelju Mariji dolazi anđeo Gabrijel, naviješta, poziva, hrabri, obećava, ali i traži Marijin pristanak. Već pozdrav otkriva njezino odabranje i poslanje: Milosti puna – Gospodin s tobom! Milosti puna, što to znači? Gospodin je s tobom, zato si milosti puna. Od njega imaš svaku milost i blagoslov jer je u tvojoj blizini, jer te je pronašao, jer nije dopustio da ikada budeš izgubljena, grijehom ranjena. On će te voditi, On će se po tebi roditi u ovaj ranjeni svijet koji se stalno traži i za nečim žudi, a neispunjen ostaje. (…) Sve to neće značiti da će Mariji, u svemu što je čeka, biti lako. Već od početka nadoći će nevolje, nerazumijevanja, napori, bijeg, ustrajni svakodnevni život pa sve do tragedije Velikog petka kada će svog Sina mrtvoga primiti u krilo. – I dalje ostaje milosti puna i bez grijeha jer je potpuno prihvatila volju Božju, ispunila što je Bog od nje tražio i nikada nije izabrala neki lakši put, svojevoljno odabirući nešto drugo kao dobro – a bez Boga, bez Božje volje.“
Msgr. Rogić potaknuo je okupljene da se utječu Mariji, da u njoj nalaze svoj uzor i zagovor: „Slavimo Mariju, molimo joj se. Marijin ‘da’ slika je poslušnosti koja liječi. Ona je naš najveći putokaz i hrabrost u kršćanskom odazivu, u našoj želji da živimo iz vjere u čvrstoj povezanosti s Bogom. Po njoj i nama Gospodin govori: ‘Ne bojte se!’ Braćo i sestre, ako budemo htjeli živjeli iz vjere i pouzdanja u Boga, – od onih vrijednosti koje proistječu iz našeg krsnog zavjeta: ljubiti Boga, ljubiti brata čovjeka, ljubiti svoju Domovinu, graditi slogu i zajedništvo poštujući ljudsko dostojanstvo. – Ako to budemo znali svjedočiti i na mlađe vjeru prenositi onda možemo graditi bolju budućnost da se i oni koji su je pošli drugdje tražiti, vrate. Dao Bog da se naše mlade obitelji otvore životu, prihvaćanju novog života, pobjeđujući i strah i komotnost. Svaki uloženi napor, svaka iskazana požrtvovnost i velikodušnost, svaka sposobnost pojedinca ugrađena u to, svaki novi uspjeh – uvelike će opravdati i podnesene žrtve i učiniti ih još vrjednijima. A najveći uspjeh biti će ako se vratimo Božjem zakonu, poštivanju života i prihvaćanju života.“
Liturgijsko pjevanje predvodile su klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“ i policijska klapa „Sveti Mihovil“.
Prije završnog blagoslova otpjevana je hrvatska himna.
Nakon službenog programa, nastavljena je proslava Dana pobjede uz zajedničko druženje. Foto: MORH/ F. Klen