{image:1:medium}
Pripadnici 6. HRVCON-a obilježili su ove godine Uskrs na poseban način. Netom prije Velikog tjedna u pohodu nam je bio vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan s vikarom za pastoral u MORH-u i GS OS RH don Markom Medom. Taj pohod je većina pripadnika kontingenta iskoristila za uskrsnu ispovijed i razgovor s gostima. Osjeća se još uvijek radost zbog tog pohoda koji je dao poticaj većini da Veliki tjedan ozbiljnije proslavi i doživi, ali i svoju osobnu vjeru obnovi. Sakramentu pomirenja su pojedinci pristupali sve do slavlja Vazmenog bdijenja.
Otajstva muke, smrti i uskrsnuća – dok ih slaveći razmatramo – mijenjaju nas i kao ljude i kao vjernike. Sudjelovanje u Svetoj Misi na Cvjetnicu i u obredima Vazmenog trodnevlja koja smo slavili redovito kao i kod kuće bila su svečana i za mnoge novo iskustvo. Na Misi Večere Gospodnje sam prema tradiciji dvanaestorici oprao noge. Pojedinci mi rekoše: „To smo vidjeli samo na televiziji da papa u Rimu pere noge“ a drugi opet: „To sam kao ministrant doživio u djetinjstvu“ ili: „od prije 30-ak godina se toga sjećam“. Osobno sam sretan da nije bilo teško naći dvanaestoricu kandidata spremnih sudjelovati u tom obredu. Nakon Mise izložili smo Presveti oltarski sakrament pred kojim se molilo do ponoći, a s dvanaestoricom i aktivnim sudionicima slavlja smo imali i prigodnu „našu posljednju večeru“.
{image:2:medium}
U obredima Velikog petka smo s Kristom proživljavali nepravednu osudu Boga od čovjeka – ljudi – svakog vremena i svih generacija, a štovanjem Kristovog križa posvetili se tom znaku naše vjere i jedinom putu spasenja. Nakon obreda odlučili smo poštovati, u nimalo jednostavnom okruženju, grobnu šutnju do obreda Velike subote.
Pošto su kolege protestanti palili oganj, kao jedini vidljiv znak obreda, na Veliku subotu, mi smo samo u kapelici obavili blagoslov svjetla i svih obreda Vazmenog bdijenja.
{image:3:medium}
Uskrsnu Misu smo iznimno slavili prije podne (Mise su redovito svaki dan u 18 sati). Prije Mise je upriličen uskrsni doručak s posvećenom hranom kao što je to običaj i u domovini. Pozvali smo i pripadnike drugih nacija koji su s nama u kontingentu da nam se pridruže. Bilo je to pravo slavljeničko i vjerom prožeto objedovanje uz pisanice, šunku, kulen, sir, mladi luk…
Želim još jednom naglasiti osobnu radost zbog sudjelovanja gotovo svih pripadnika u svim slavljima. Dovoljno je reći da je od 67 naših djelatnika, ovdje u Mazar-e-Sharifu, na Veliki četvrtak na Misi bilo njih šezdesetak… Sretan sam što mogu tim ljudima biti „pastir i prijatelj“. Na Uskrsni ponedjeljak idem u Kabul gdje ću slaviti blagdane s ostalim pripadnicima našeg kontingenta. (kapelan 6. HRVCON-a vlč. Vladislav Mandura)