{image:1:medium}
Napadna vojno-redarstvena operacija u Domovinskom ratu nazvana „Vihor“ odvijala se od 12. do 15 prosinca 1991. godine s ciljem oslobađanja dijela Pokuplja i Banovine od velikosrpskog agresora. Na zapadnom dijelu tadašnje Petrinjske bojišnice oslobođeni su dijelovi sela Slane i Glinske Poljane, dok na sjevernom dijelu glinskog Pokuplja akcija zbog objektivnih razloga nije rezultirala uspjehom. U ovoj akciji poginulo je 19 hrvatskih vojnika. Trinaest iz sastava 102. brigade HV Novi Zagreb i šest iz 2. gardijske brigade „Gromovi“.
U spomen na ove poginule hrvatske branitelje, na 23. godišnjicu pogibije u Šišincu su 13. prosinca 2014. Udruge ratnih veterana 102. brigade HV i 2. gardijske brigade „Gromovi“ upriličile prigodnu komemoraciju i polaganje vijenaca na spomen obilježju „Spomen gaj 102. brigade HV“. Uz branitelje na obilježavanju su sudjelovale obitelji poginulih, predstavnici općine Lekenik i Sisačko-moslavačke županije. Nazočne su pozdravili i podsjetili na žrtvu hrvatskih branitelja poginulih u ovoj operaciji, Stjepan Koran, dopredsjednik Kluba veterana 102. brigade, pukovnik Dražen Sebastijan ispred URV 2. gbr Gromovi i Anita Sinjeri Ibrišević, zamjenica sisačko-moslavačkog župana. Molitvu za poginule hrvatske branitelje predvodio je vojni kapelan don Matija Žugaj.
Svetu misu za poginule hrvatske branitelje u kapeli pokraj župne crkve sv. Marte predvodio je don Milenko Majić, vojni kapelan vojne kapelanije Blaženog Ivana Merza iz Središta za borbenu obuku „Eugen Kvaternik“ Slunj, uz koncelebraciju i homiliju don Matije Žugaja, vojnog kapelana vojne kapelanije Svetog Ilije proroka iz 2. mehanizirane bojne „Gromovi“ Petrinja, Gardijske motorizirane brigade. U propovijedi je don Matija naglasio:
"U današnjem evanđelju možemo povući paralelu sa današnjim društvom, koji se pričinja zdravim poput ozdravljenih gubavaca, ali tek nekolicina posjeduje sposobnost zahvaljivanja za dobro u svom životu. Kako bismo se oteli dojmu crnila i letargije koja nas okružuje, potrebno je održavati stalni odnos s Bogom, kako bismo nasuprot tog ništavila, prepoznali dobro, kojim nas Bog daruje. Tek iskreni vjernik, koji živi sakramentalnim životom, kroz sv. ispovijed i Euharistiju, s Božjom Riječju može postati zahvalan. Jer samo zahvalnošću, čovjek može postati zadovoljan u životu, a time i ispunjen radošću i nadom. Bez te zahvalnosti, čovjek ne može čuti Isusove riječi koje je uputio jedinom gubavcu koji mu se zahvalio i prepoznao dobro, a to je 'Vjera te tvoja spasila'. Tek preko vjere, postajemo sposobni za prepoznati darovano nam dobro."