U srijedu, 20. ožujka 2019. godine na mjesnom groblju Donja Pušća održani su sprovodni obredi i pokop časničkog namjesnika Željka Jurete, pripadnika Počasno-zaštitne bojne. Sprovodne obrede predvodio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan, u pratnji vojnog kapelana o. Zorana Vujičića DI i mjesnog župnika vlč. Franje Tkalčeca. Na posljednjem ispraćaju sudjelovala je pokojnikova obitelj: supruga Branka s njihovih petero djece, ostali članovi obitelji, brojna rodbina, pripadnici Počasno-zaštitne bojne sa zapovjednikom brigadirom Elvisom Burčulom, ratni suborci – hrvatski branitelji, brojni prijatelji i poznanici pokojnika i njegove obitelji.
Od pokojnika se govorom u ime kolega iz Počasno-zaštitne bojne oprostio jedan od njegovih kolega. Iznoseći Željkov životni put, istaknuo vrline pokojnika „(…) skromnost i požrtvovnost prema svojoj obitelji. Predanost službi kroz koju je otvoreno pokazivao, kako svoje vještine, tako i svoju ljubav prema psima. Susretljivost i brižnost prema radnim kolegama za koje je uvijek imao lijepu riječ i otvoreno srce.“ Njegov put je bio „put iskrenosti bez oklijevanja koji se živi korak po korak. Put, kojim dok koračamo, mijenjamo vlastite navike i sklonosti, misleći manje na uskogrudne ciljeve, a više na druge.“
U sprovodnoj homiliji biskup je govorio o kršćanskoj vjeri i nadi koje nam u trenucima smrti donose utjehu, otvaraju perspektivu, bistre pogled u budućnost… Na smrt naših bližnjih nikada nismo, naime, dovoljno pripravni. Smrt nas uvijek tako pogađa da počinjemo promišljati i o smislu ljudskog života i egzistencije. Što se događa s čovjekom kad on umre? Što nam o tome govori Sveto Pismo i tradicija Crkve?
Kao kršćanski vjernici, koji su poučeni Božjom Riječju zapisanoj u Bibliji i sačuvanoj u pokladu vjere Crkve, i u bolnim trenutcima smrti nismo bez nade. Isus iz Nazareta, druga Božanska osoba, nakon smrti na križu, pošto je tri dana počivao u grobu, ustao je od mrtvih. Suprotno svim zakonima fizike i kemije, njegovo tijelo se nije počelo raspadati, nego je on uskrsnuo. I njegovo tijelo ima sada druga svojstva, svojstva proslavljenog tijela.
Taj povijesni događaj, kako je istaknuo biskup, razlog je naše vjere i temelj nauka o kršćanskoj antropologiji i eshatologiji. „Ljudski život započinje u trenutku začeća. Otac i majka, supružnici daju fizički život novome biću. U trenutku svakog začeća izravno intervenira veliki i besmrtni Bog. On toj prvoj i elementarnoj stanici udahnjuje besmrtnu dušu. Kod stvaranja svakog novog ljudskog života uvijek su prisutne tri osobe: otac, majka i besmrtni Bog. Upravo stoga nitko nije gospodar života i smrti. Smrtni čovjek je samo upravitelj – administrator, ali ne gospodar ni svoga ni tuđeg tijela i života. U kršćanskoj viziji svijeta, svaki nerođeni i rođeni ljudski život ima dostojanstvo i pravo čovjeka, osobe.
Rođenje je prijelaz u zemaljski život. Koliko će trajati ne znamo? Ali da će mu doći kraj to je više nego sigurno. I onda se postavlja pitanje: Što nas Božja riječ uči? Što se događa u trenutcima smrti?
Svojim osjetilima zamjećujemo da započinju promjene na tijelu, njegovo rastvaranje, dekompozicija, raspadanje. U trenutku smrti duša se rastavlja od tijela i čovjek stupa pred lice Božje u svojoj svijesti i savjesti. Suočen je sa svojim životom, životnim odabirima u slobodi“, rekao je biskup.
U svjetlu tog nauka vjere, biskup je, promišljajući o životu pokojnika rekao da je Željko Jureta imao težak život, no da je bio čovjek velika i otvorena srca. U njegovom životu na prvome mjestu uvijek mu je bila njegova obitelj. Ljubio je Boga i ljubio je svoju domovinu.
Biskup je propovijed završio molitvom za dušu pokojnog Željka Jurete, da mu Bog bude milosrdni sudac u vječnosti.
Tijelo pokojnika pokopano je na mjesnome groblju uz vojne počasti. Potom je biskup služio misu zadušnicu u mjesnoj crkvi svetoga Jurja.