U četvrtak, 27. srpnja 2023., u popodnevnim satima, na mjesnom groblju sv. Filipa i Jakova u Kladnjicama održani su sa vojnim počastima sprovodni obredi i pokop narednika Nikole Matasa, kadeta Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”, koji je tragično preminuo 25. srpnja od posljedica prometne nesreće kod Trogira. Prije samog sprovoda, vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan služio je svetu misu zadušnicu za pokojnog Nikolu. U koncelebraciji s biskupom bili su mjesni župnik fra Ante Jurić Talaja, vojni kapelan don Branimir Projić, policijski kapelan don Marko Trogrlić i župnik iz Solina don Ante Čotić.
Na posljednjem ispraćaju su, uz pokojnikovu obitelj, sudjelovali brojni prijatelji i kolege, pripadnici Hrvatske ratne mornarice, Hrvatske vojske i kadeti Hrvatskog vojnog učilišta. Liturgijsko pjevanje je predvodilia klapa HRM „Sveti Juraj“. Sprovodne obrede za pokojnog Nikolu Matasa predvodio je vojni biskup msgr. Jure Bogdan.
U propovijedi je biskup rekao: „I u ovome odlasku, kao i u svim odlascima s ovoga svijeta, stojimo pred zagonetkom ljudskog postojanja, zagonetkom koja dostiže svoj vrhunac pred licem smrti. Čovjeka ne muči samo bol i sve veći rasap tijela, nego ga, čak još i više, muči strah od ugasnuća za vazda. Što se može kazati kod odra pokojnika, kod groba u susretu s misterijem čovjekove smrti? Što misliti o misteriju čovjeka uopće? Psalmista u Bibliji sluti veliku tajnu čovjekova bića pa kliče, nadahnut Duhom Božjim: ‘Pa što je čovjek da ga se spominješ, i sin čovječji te ga pohađaš?'(Ps 8,5).“
„Čovjek je tajna sa svojim opredjeljenjima i odlukama kad se nađe pred izborom dobra ili zla, ljubavi ili mržnje, istine ili zablude. Drugi vatikanski sabor kaže: “Misterij čovjeka postaje doista jasan jedino u otajstvu Utjelovljene Riječi”. Odgovor o čovjekovoj egzistenciji i njegovoj projekciji u vječnu budućnost daje nam Isus Krist-Bog koji je za čovjeka postao čovjekom, utjelovio se, rođen od Djevice i Majke Marije! On – istobitan s Ocem, koji je u svome čovještvu i sam iskusio tjeskobu patnje, napuštenosti, ostavljenosti u naponu životne snage, s 33 godine zemaljskog života, prošao je kroz tamu groba, i svojim uskrsnućem, otvorio je perspektivu, ulio je nadu u život poslije života, u uskrsnuće tijela i život vječni. ‘Tvojim se vjernima Gospodine, život mijenja, a ne oduzima; i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima’ (Pokojničko predslovlje I).“
Biskup je zaključio propovijed riječima: „U toj vjeri, da ništa nije izgubljeno od napora i žrtve, života i djela, u nadi u ponovni susret u vječnosti, opraštamo se od cijenjenog i poštovanog Nikole Matasa. Njegovu dušu preporučujemo dobrome i milosrdnome Bogu. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I svjetlost vječna svijetlila njemu.“