{image:1:medium}
U četvrtak 21. ožujka, 93. zrakoplovna baza HRZ i PZO dostojanstveno je obilježila 20. obljetnicu stradanja hrvatskih branitelja koji su poginuli od 18. do 23. ožujka g. 1993 u Škabrnji u obrani dostignutih crta u VRO "Maslenica". Susret sjećanja i zahvale desetorici poginulih hrvatskih branitelja: Marijana Grdovića, Marina Jeraka, Milana Mrdalja, Šimu Smolića, Darka Torbarinu, Mladena Veleslavića, Zorana Bašića, Radu Bilavera, Slavka Eraka i Ivana Klarina, pripadnika 93. zb i 7. domobranske pukovnije održan je na mjesnom groblju Sukošan-Debeljak i kod Spomen obilježja u Škabrnji.
Tom prigodom počast poginulim braniteljima odalo je izaslanstvo 93. zb predvođeno zapovjednikom pukovnikom Karolom Lučanom, zatim ratni zapovjednici 93. zb i 7. domobranske pukovnije, izaslanstva Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Grada Zadra, općina Sukošan i Škabrnja, Udruga iz Domovinskog rata te ratni prijatelji poginulih branitelja.
Bio je to jedan og najtragičnijih događaja iz Domovinskog rata na prostorima zadarskog bojišta kada je u žestini neprijateljskog napada u obrani crta dostignutih u operaciji „Maslenica“ u Škabrnji stradalo deset hrvatskih branitelja. Za šestoricu njih iz 93. zrakoplovne baze dugo vremena se nije znala sudbina, tijela su naknadno razmijenjena i pokopana na sukošanskom groblju.
{image:2:medium}
„Ovim susretom sjećanja i zahvale za hrvatske branitelje koji su poginuli u snažnim borbama nakon akcije „Maslenica“ braneći prostore oslobođene u toj akciji u Škabrnji iskazujemo naše poštovanje za njihovu žrtvu, za darovani život za slobodu Domovine. Sjećanje pobuđuje snažne emocije, sve su to bili istinski junaci, domaći ljudi koji su spremno branili svoje domove i mjesta. Njihova je veličina upravo u toj nesebičnosti i ljubavi koju su tako snažno posvjedočili za slobodu svoje Domovine“, kazao je u pukovnik Lučan tijekom odavanja počasti u Sukošanu i Škabrnji.
Svetu misu zadušnicu služio je vojni ordinarij Juraj Jezerinac u zajedništvu sa vojnim kapelanom o. Ivom Topalovićem, mjesnim župnicima Sukošana-Debeljaka i Škabrnje don Tomislavom Sikirićem i don Josipom Lisicom, a u programu sjećanja i zahvale sudjelovala su i klapa „Sveti Juraj“ i župni zbor Sukošan-Debeljak.
Homilija vojnog ordinarija Jurja Jezerinca
{image:3:medium}
U predgovoru svoje knjige "Isus iz Nazareta" papa Benedikt XVI piše da mu je nakana predstaviti prije svega Isusov lik i njegovu poruku sa željom da što bolje približi lik Gospodina našega Isusa Krista, koji može biti od koristi svim čitateljima i čitateljicama, koji žele susresti Isusa i njemu vjerovati.
Vjerovati Isusu znači nositi u sebi iskustvo Isusa Krista kao dragog prijatelja. Isusa Krista mogu na posebni način susresti u Evanđelju, koje je Božja riječ. Bog govori u Evanđelju o sebi, tko je On u svom božanstvu i najdubljoj stvarnosti: govori da je ljubav, da želi svakoga od nas uključiti u tu ljubav i poslati nas da svjedočimo ljubav. On ima veliko povjerenje u nas i to je za nas velika radosna vijest.
Bog se u Evanđelju nudi u osobi Isusa Krista. On je u Evanđelju ponuda svijetu. Izabrati Boga u evanđelju znači izabrati Krista. Kršćanstvo je religija izbora. Postoji dakle mogućnost i odbacivanja Boga. To je strašno ali je istinito. Ljudska povijest je puna takvih primjera. Razlog odbijanja Boga nalazi se u činjenici što postoje i druge sile, koje je Papa Benedikt XVI nazvao protu-evanđelje.
U današnjem evanđelju nam Isus upravo o tome govori. On se predstavlja da je pravi Bog. "Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ neće vidjeti smrti dovijeka". Isus ovim riječima želi reći: "Tko vjeruje, i ako umre živjet će" (Iv 11,25). Židovi su doslovno shvatili Isusove riječi. I tada su mu rekli: "Sada vidimo da imaš đavla. Abraham je umro i proroci a ti kažeš: "Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti samrti nikada… Kime se to praviš?" (Iv 8, 52-53).
Isus im veli: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi- Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznate ga, a ja ga znam… i njegovu riječ čuvam" (Iv 8,54- 55).
Ovo opiranje Kristu i u nama rađa pitanje: "Tko si Ti, Kriste, za mene? Čovjke vjere i bliskosti s Kristom odgovorit će: Ti si vječni Bog koji je postao čovjekom.
Ako je to moje duboko iskustvo na dobrom sam putu. I ako me netko pita: zašto se molim Bogu? odgovorit ću mu jer vjerujem u njega. Stoga i nastojim živjeti svoju vjeru njegovom pomoću jer ga ljubim. Slično ću odgovoriti na pitanje: zašto idem na Sv. Misu? Odgovorit ću mu da je Krist ustanovio Crkvu i njoj povjerio svoju Riječ da je naviješta i dijeli blago sakramenata. Stoga je Sv. Misa za mene najveća svetinja, za mene i moju obitelj, jer vjerujem u Boga Isusa Krista i zato želim živjeti vjeru i odgojiti svoju djecu u toj vjeri.
Isus danas govori svijetu po svojoj Crkvi kojoj je predao Riječ i sakramente. Bog nam progovara i preko savjesti koja je njegov glas u nama. I ako čovjek prezre savjest kao glas Božji, onda dolazi do nesagledivih posljedica za čovjeka i društvo. To nam je posebno potvrdio agresorski rat u Hrvatskoj, koji je bio posljedica sistematske propagande režima da Boga nema, da je to izmišljotina Crkve i veliko zavaravanje. Ta je propaganda bila veoma prisutna u vojsci, miliciji i u školama. I sadašnja ekonomska kriza u svijetu i kod nas, velikim dijelom je odbacivanje Boga u našem društvu, posljedica je obezvređivanja savjesti kao glasa Božjeg u nama.
U tom metežu duše i međuljudskih odnosa te vrlo teških kriza, pitamo se:
Što nam je činiti?
Ako znamo uzrok krize čovjekove nutrine, sadašnjeg društva i svijeta, može se naznačiti i put ozdravljenja. Mi vjernici smo uvjereni da ako jedno društvo želi opstati, mora štovati Boga, mora se vratiti Isusu Kristu i izabrati ga kao svoga učitelja i spasitelja u ovom času povijesti.
Kršćanstvo je vjera izbora i taj je izbor težak i odgovoran, posebno u trenucima kada nastupaju snage protu-evanđelja.
Nemojte oklijevati opredijeliti se. Nemojte graditi svoj život na polovičnom opredjeljenju. Budite potpuno Isusovi!
I sami vidite kako se pokušava ponovno obezvrijediti kršćanske vrijednosti, nametnuti ponovno ideologija koja je strana ovom čovjeku i Crkvi.
Oni koji je žele provesti zaboravljaju da dok ulazimo u veliku europsku obitelj, da su upravo osnivatelji te velike obitelji, čija je zasluga bila politika pomirenja i napretka, bili upravo kršćanski i moralno orijentirani ljud i i političari poput Adenauera, Schumana, De Gasperi-a De Gaulle-a, i dr., koji su nastojali stvoriti državu na moralnim temeljima. Njihovo kršćanstvo nije ih udaljavalo od razuma nego ga je prosvjetljivalo. Tu su prije svega Božje zapovjedi, koje je Isus dopunio i Božja riječ, koju su kao političari iznova čitali, produbljivali, tumačili i tako gradili sigurne temelje Europe.
Stoga nas naši poginuli hrvatski branitelji obvezuju i pitaju: što mi danas činimo za ovu zemlju, za koju su oni dali svoje živote? Oni nam pokazuju gdje se nalaze sile koje nas mogu izliječiti. Samo ako učinimo da Bog uđe u svijet, zemlja se može rasvijetliti i svijet može biti čovječan (Ratzinger: "Europa" str. 119).
Pokojnim braniteljima želimo da se nađu u zajedništvu s Bogom, gdje ni jauka, tuge, boli više nema. Amen.