U petak 12. srpnja 2019., u kapeli sv. Mihovila na Policijskoj akademiji služena je sv. misa zahvalnica prigodom svršetka školovanja 14. naraštaja polaznika Policijske škole „Josip Jović“ na Policijskoj akademiji u Zagrebu. Svetu misu predvodio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan u sumisništvu biskupskoga vikara za MUP i policijskoga kapelana Policijske akademije fra Frane Musića OFM. Na misnome slavlju sudjelovali su glavna tajnica MUP-a Sanda Šimić Petrinjak, načelnik Policijske akademije Dubravko Novak sa suradnicima, načelnica Policijske škole Renata Odeljan sa suradnicima te profesori i odgajatelji Policijske škole. Svetoj misi nazočio je 14. naraštaj polaznika Policijske škole koji su se obrazovali za zanimanje policajca.
Msgr. Jure Bogdan u propovijedi je, na temelju evanđeoskoga ulomka iz Matejeva Evanđelja koje govori o poslanju apostola, rekao: „Isus šalje Dvanaestoricu po cijelom Izraelu da objave kako se približilo 'kraljevstvo nebesko', da je već veoma blizu. Učitelj im daje veoma precizne savjete o onome što im je govoriti i činiti, te im govori o nevoljama koje će pretrpjeti. Tako čitamo u Evanđelju današnje mise: 'Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!'(Mt 10,16). Moraju biti oprezni i ne dati se prevariti od zla, prepoznati vukove prerušene u jaganjce, razlikovati lažne od pravih proroka, (usp. Mt 7,15) ne propustiti ni jednu jedinu prigodu da navještaju Evanđelje i čine dobro. U isto vrijeme moraju biti jednostavni jer samo takav može pridobiti srca svih. Bez jednostavnosti razboritost se lako pretvori u lukavost. Mi, kršćani, svijetom moramo ići oslonjeni na ove dvije kreposti koje se međusobno jačaju i nadopunjuju. Jednostavnost uključuje ispravnu nakanu, jakost i dosljedno ponašanje. Razboritost u svakoj prigodi upućuje na najprikladnija sredstva za ostvarenje našega cilja. Sveti nas Augustin poučava da je razboritost 'ljubav koja razlučuje ono što nam pomaže da idemo k Bogu, od onog što ometa'. (Sv. Augustin, O običajima Katoličke Crkve). Ta nam krijepost omogućava da objektivno spoznamo pravu narav stvari, dakle ono što se odnosi na njihovu konačnu svrhu; da sa sigurnošću sudimo kojim putem trebamo ići te da se ponašamo u skladu s tim. 'Razborit nije – kako se često misli – onaj koji se zna snaći u životu i izvući iz njega najveću korist, nego onaj koji nastoji sav svoj život utemeljiti na ispravno oblikovanoj savjesti i na zahtjevima pravoga morala. Na taj način razboritost postaje ključnom u ostvarivanju osnovne zadaće koju je svaki primio od Boga. Ta je zadaća usavršavanje samog čovjeka'– svetost. ( Ivan Pavao II, Govor).
Da bismo bili razboriti nužno je imati rasvijetljeno razumijevanje; tada možemo ispravno prosuđivati činjenice i okolnosti. Tek zahvaljujući dobrom poznavanju kršćanskog nauka i askeze – i uz pomoć milosti – znat ćemo pronaći putove koji doista vode k Bogu, znat ćemo koje odluke trebamo donijeti. Ipak, u mnogim slučajevima moramo tražiti savjet.
'Razboritost se ponajprije sastoji u spoznaji vlastite ograničenosti, dakle u krjeposti poniznosti. Priznajemo da se u određenim okolnostima ne snalazimo dobro, da u mnogim slučajevima ne možemo dobro procijeniti okolnosti koje ne valja izgubiti iz vida prilikom prosuđivanja. Zato se utječemo savjetniku, i to ne bilo kojem, već onomu za kojega znamo da kao i mi u sebi nosi iskrenu želju ljubiti Boga i vjerno ga slijediti. Bije dovoljno zatražiti savjet, potrebno je obratiti se onomu tko će nas savjetovati na ispravan način i bez svog vlastitog interesa.'(sv. Josemaria Escriva, Prijatelji Božji).
Sveti Toma ističe da – redovito – prije donošenja odluka koje mogu imati ozbiljne posljedice za nas ili za druge, moramo tražiti savjet. Ali savjet ne trebamo tražiti samo u tim krajnjim slučajevima.
Jednostavnost nas potiče da se ispravimo ako pogriješimo ili ako se pojave nove datosti koje utječu na prethodni plan, odnosno na rješavanje nekog problema. U nadnaravnom životu jednostavnost, tako bliska poniznosti, potiče nas da tijekom života često molimo oprost od drugih, ta mnogo je slabosti i grijeha koje počinimo.
Papa Ivan Pavao II, govoreći o razboritosti, pozivao je na ispit savjesti o vlastitom ponašanju, ispit koji danas možemo sami obaviti. Jesam li razborit? Živim li dosljedno i odgovorno? Plan koji izvršavam, služi li istinskom dobru? Služi li našem spasenju, onom što želi Krist i Crkva? Idem li ravno prema svom nadnaravnom cilju – svetosti – na što me Gospodin pozvao? Sklanjam li s puta ono što mi ometa napredovanje? Tražim li savjet o onom što se odnosi na moju dušu? I ispravljam li počinjene pogreške?“
Policijska klapa „Sveti Mihovil“ pjevanjem je uveličala svetu misu, a na kraju misnoga slavlja prigodno je otpjevala „Tebe Boga hvalimo“.