{image:1:medium}
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na zagrebačkom Gradskom groblju Mirogoj, u nedjelju, 29. rujna, obilježen je Dan policije i blagdan Svetoga Mihovila, zaštitnika policije. Obilježavanju Dana policije nazočilo je izaslanstvo unutarnjih poslova predvođeno zamjenikom ministra unutarnjih poslova Evelinom Tonkovićem te glavnim ravnateljem hrvatske policije Vladom Dominićem. Odavanju počasti nazočili su i brojni dužnosnici Ministarstva unutarnjih poslova. Na Policijskoj akademiji, u kapelici sv. Mihovila arkanđela i policijskog nebeskog zaštitnika slavljena je sveta misa za poginule hrvatske redarstvenike, branitelje i sve policijske službenike koji su svoj život darovali službi dobra i pravednosti.
Svečanim polaganjem vijenaca kod spomenika Glas hrvatske žrtve – Zid boli, središnjeg križa u Aleji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, groba prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana te zajedničke grobnice za neidentificirane žrtve iz Domovinskog rata na Krematoriju, odana je počast poginulim braniteljima i pripadnicima MUP-a kao i svim braniteljima koji su u Domovinskom ratu položili svoje živote na oltar domovine.
Vojni ordinarij mos. Juraj Jezerinac, predvodeći Svetu misu, čestitao je svima Dan policije i Dan kapelanije Sv. Mihovil, te okupljenima zaželio da im Sveti Mihovil bude nadahnuće i zagovornik, kako bi se mogli oduprijeti svakom zlu. Budućim hrvatskim policajcima okupljenim na Svetoj misi, posebno je naglasio važnost svakodnevne molitve, povjerenja u Boga i istinu, kako bi se u svom budućem radu lakše nosili sa svim nedaćama koje ih očekuju.
Homilija vojnog ordinarija
Otkad postoji čovjek, uvijek je postavljao pitanja: Odakle zlo u svijetu, trpljenje, glad, rat, konačno i smrt? Neki su mislioci u povijesti bili toliko pod dojmom zla da su vjerovali da postoji bog dobra i bog zla. Sve što se događalo u svijetu, bilo dobro ili zlo, pripisivali bi božanstvima. Nasuprot ovakvom shvaćanju tumačenja dobra i zla, Biblija nam daje novo svjetlo. Sveto Pismo nam govori da je Bog apsolutno dobro, sama svetost i ljubav, da je izvor zla u razumnom i slobodnom stvorenju, u njegovoj slobodi, izboru i odluci, a ne u Bogu. Upravo nam Sv. Ivan evanđelist u 1. čitanju rasvjetljuje ova pitanja. Početak zla smješta u samo nebo, gdje je nastala prva pobuna između anđela Lucifera (čije ime znači Svjetlonoša) i arkanđela Mihaela, (čije ime znači "Tko je kao Bog?"). I ta se borba s neba prenijela na zemlju, slobodnim opredjeljenjem naših praroditelja. Umjesto da su poslušali Boga, radije su se opredijelili zavodničkom glasu Sotone. Prvi grijeh praroditelja iznijet je na jedan pripovjedalački način u Knjizi Postanka, u 3. poglavlju,gdje se ne spominje sotona- nego zmija. Zmija je simbol mnogih kultura jer ona ima u sebi mnogo zanimljivih značajki: njezin otrov je ujedno i lijek, ona može usmrtiti a može i ozdraviti; smatra se da ima moć dugoživotnosti i besmrtnosti. Zmija je personificirani Sotona.
Nije toliko važna zmija, nego su važne riječi iz njezinih usta. Sotona ulazi u razgovor s Evom, kad je postavio pitanje: Zašto ne jedu voće sa stabla?. Eva odgovara da im je Bog zabranio. Đavao otkriva svoju strategiju i želi pobuditi u ženi znatiželju. Iskrivljava i izvrće Božju zapovijed, pretjeruje, samo da pobudi znatiželju kod žene. Sotona kaže ženi: "Ne, nećete umrijeti! Nego zna Bog: onoga dana kad budete sa stabla jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro od zla". Drugim riječima, kao da im želi reći: Božja prijetnja je laž. Bog je zavidno biće koje želi držati ljude u neznanju, nezrelosti i mraku. Vjerujte meni jer sam besmrtna. I žena je povjerovala. Bio je to početak zla u svijetu. Taj se grijeh zove istočni, jer uz njega proistječu sva druga zla.
Katekizam Katoličke Crkve govori o tome: "Iza neposlušnog izbora naših praroditelja nalazi se zavodnički glas koji se protivi Bogu, a koji ih iz zavisti strovaljuje u smrt. Pismo i predaja vide u tom palog anđela, zvanog sotona ili đavao. Crkva uči da je on bio najprije dobar anđeo, stvoren od Boga. Đavao i ostali demoni stvoreni su od Boga o naravi dobri, ali su od sebe postali zli", br. 391). To znači da su zloupotrijebili najveći Božji dar, kojim su bili obdareni, a to je sloboda. Umjesto da su je upotrijebili za dobro, oni su je upotrijebili za zlo.
Drama između dobra i zla i dalje se nastavlja. No, Bog nije prepustio čovjeka slijepoj sudbini da se sam bori, nego mu je izišao ususret na taj način da je poslao svoga Sina Isusa Krista, koji je umro na križu radi nas i radi našega spasenja. Osnovao je Crkvu i povjerio je Petru i njegovim nasljednicima, da blago vjere koje je On naučavao, prenosi iz pokoljenja u pokoljenje dok bude svijeta.
Isusovom kraljevstvu Božjem, koje se sastoji od istine, pravde, slobode, ljubavi i mira na zemlji, Sotona se pokušava suprotstaviti na razne načine, služeći se raznim metodama, posebno preko ljudi. Njegov najčešći put je put laži, osobito laž koja se servira kao istina o čovjeku. Da Sotona doista danas djeluje posve je očito. I ta borba često dobiva dramatične trenutke. Sv. Pavao dovikuje: "Ne dajte mjesta đavlu! (Ef 4, 27). A apostol Petar upozorava vjernike na opasnost: "Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi, tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri " (1 Pt 5, 8).Netko je rekao da je najveću uspjeh danas sotone da je uvjerio ljude da ga nema.
Živimo u sekulariziranom i laičkom svijetu. Sotona svim društvenim sustavima djeluje neposredno, bez velike buke. Povijest ove civilizacije usmjerena je na uzdignuće čovjeka i uklanjanjem Boga iz javnoga života. S druge pak strane pojavljuju se struje okultizma, spiritizma, magije pod sotonskim utjecajem. "Sotonska religija" sve više dobiva svoje "državljanstvo", postaje priznata i organizirana u posebne sljedbe. Dok se s jedne strane oduzima Crkvi prisutnost u društvu i javnosti, sotonske sekte dobivaju sve veće "građansko pravo", potpomognute medijima i javnim glasilima. Nerijetko koriste financijske doprinose kršćana da bi ubijali vjeru u jednoga Boga.
Sotona nalazi sebi put i preko glazbe i droge. Tako imate električne preludije uz spektakularna svjetla koji pozivaju sotonu da im se objavi. Vjernost sotonskom kultu žele pokazati rušenjem križeva i sadističkom odnosu prema svetinjama. U nekim pjesmama nalazimo riječi: Sotona je Bog. Vlast je sotona. Moram živjeti za sotonu. Uživam ubijajući djecu, dok majke plaču".
Ono što je najgore u svemu tome jest to što se ovaj govor smatra dijelom slobode današnjeg čovjeka, a zabranjuje se vjera koju se smatra nesuvremenom. To je opća pojava u svijetu, a ni ova zemlja nije izuzeta. Kako se može sve to protumačiti ako iza toga ne stoje sile zla?
Papa Benedikt XVI. je rekao za Hitlera: "Sigurno se ne može reći da je Hitler bio Sotona; on je bio čovjek. No postoje vjerodostojni iskazi očevidaca, koji daju naslutiti da je on imao neku vrstu demonskih susreta, da je rekao dršćući: "On je opet ovdje, on je opet ovdje" i slično. Mi to ne možemo provjeriti. Vjerujem da se držao zadržavao u području demonskoga. To se može vidjeti po načinu na koji je vršio vlast i o tome kakav je teror i kavu nesreću prouzročila njegova vlast", rekao je papa Benedikt (Ratzinger: "Bog i svijet", str 107).
Papa Franjo je u novije vrijeme više puta govorio o prisutnosti sotone u svijetu. Citirao je francuskog pisca Leona Bloya: "Tko se ne moli Bogu, ispovijeda đavolski svjetonazor". Kad je Papa kao nadbiskup pokušao spriječiti argentinsku vladu u ozakonjenju istospolnih brakova" ovako je postavio taj problem: "Ne budimo naivni! To nije običan politički sukob, vez razorni izazov Božjem planu. To nije običajni prijedlog zakona, već je potez oca laži koji pokušava zbuniti i zavesti djecu Božju. Papa Franjo je rekao da postoji grijeh (a grijeh je svojevoljni prekršaj Božjega zakona) koji je nešto više od puke ljudske slabosti i zablude. Čitava drevna drama sukoba između Boga i sotone i dalje je središte vjere. Stoga Crkva kao Kristova ustanova razlog je postojanja i ima razloga reći nešto novo ovom svijetu" (List MI svibanj- lipanj- 2013).
Draga braćo i sestre! Mir u obitelji, društvu, među narodima, može nastati ako postoji prije svega mir u srcu čovjeka. A on se može ostvariti samo savjesnim održavanjem Božjih zapovijedi, koje nam je Bog dao, a Isus Krist usavršio, poštujući, dakle, Boga i čovjeka. Ako poštujemo čovjeka, mi ljubimo i Boga.
Da bismo uspjeli pobijediti zlo u sebi i oko sebe, potrebno je posegnuti za sredstvima, koje spominje apostol Pavao. Pavao je pozivao vjernike, i nas danas poziva: "Obucite svu opremu Božju da se možete oduprijeti lukavstvima đavolskim…U opremu Božju ubraja: istinu, (samo nas istina može osloboditi, ma kako bila neugodna. Nikakvo prikrivanje istine ne može stvoriti trajan mir). Pavao nadalje spominje pravednost, ( to znači imati ispravan odnos prema Bogu i čovjeku. Ne postoji jednostrana pravednost. Ona se može pretvoriti u ideologiju, a ideologije nikada nisu donijele dobro svijetu), spremnost na evanđelje mira, vjeru i riječ Božju, koju on naziva kacigom spasenja i mač Duha, to jest Evanđelje (usp Ef 6, 13-17). Samo tako, kao dobro opremljeni Kristovi vojnici, možemo ući u duhovnu borbu jer nam se boriti ne samo "protiv krvi i mesa, nego protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova" (Ef 6, 11-17), poručuje Pavao.
Isusov život na zemlji bio je borba protiv "zlokobnog trojstva: sotone, grijeha i smrti, koje je na kraju pobijedio. U poslanici Korinćanima Pavao piše: "Gdje je smrti tvoja pobjeda?…A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu" (1 Kor 15, 55).
Parafrazirajući ove riječi mogu se primijeniti i na jučer proglašenog Miroslava Bulešića u Puli. Smrt njegova nije bila poraz nego pobjeda, prije svega pobjeda ljubavi. I najljepše njegove riječi, po mojem mišljenju bile su: "Moja je osveta praštanje". (Ljudi čine mnoga nedjela jer ne znaju. Još je gore ako znaju. Kako to protumačiti ako iza toga ne stoji neka zla sila.
Kršćanin se zato ne smije bojati đavla, koji je neprijatelj našega spasenja. U Kristu i s Kristom smo jači kao i Sv. Mihael protiv Lucifera, jači po ljubavi koja pobjeđuje i jači po vjeri. Da je policija izabrala Sv. Mihaela za svoga zaštitnika to je posve opravdano. Policajac je čovjek koji se svakodnevno susreće sa zlom. I nije lako biti u toj časnoj i odgovornoj službi. Da bi bio što uspješniji u svojoj profesiji, mora se i sam boriti sa zlom u sebi. On kao vjernik računa na Božju pomoć i zagovor Sv. Mihaela. Nitko od ljudi nije dobio takvu pohvalu kao što ju je dobio Natanael- Bartolomej u današnjem Evanđelju: “Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare”. Parafrazirajući ove riječi, daj Bože da se može reći za svakog hrvatskog policajca: “Evo istinitog hrvatskog policajca u kojem nema prijevare”, a to znači biti otvoren za svako dobro, posjedovati vrline poštenja, čestitosti, stručnosti, istinoljubivosti, hrabrosti i odlučnosti koje zahtjeva njegova časna služba.
Slobodan sam u ovom trenutku zahvaliti Ministarstvu unutarnjih poslova na suradnji, na podršci poslanja Vojnog ordinarijata, a to je duhovna skrb redarstvenih snaga RH. Čestitajući Vam Dan policije, kao i Vašim suradnicima, i svim policajcima i policajkama, želim i Gospodina Boga molim da blagoslovi Vaš rad, da vam udijeli snagu i odvažnost, nadasve razboritost, kako biste mogli odgovoriti zadaćama i postupati po načelu pravednosti, istine, na dobro našega naroda i svakog građanina ove zemlje. Pokojnim hrvatskim redarstvenicima, kao i svim braniteljima, koji su stali u obranu najvećih svetinja Domovine, mira i slobode, istine i pravde, želimo pokoj vječni. Amen.