Svećenici Vojne biskupije u Republici Hrvatskoj u sjedištu Vojnog ordinarijata u Zagrebu u srijedu 26. siječnja održali su prvi redoviti susret u 2011. godini. Sastanak je održan u duhu provedene dekanske pastoralne vizitacije.
Ishod te vizitacije, u koordinaciji s generalnim vikarom o. Jakovom Mamićem, predstavili su kancelar Robert Stipetić i osobni tajnik generalnog vikara natporučnik Vladimir Krpan. Svoje osvrte iznijeli su i dekani Vojnog ordinarijata: karlovački dekan preč. Andrija Markač, osječki dekan vlč. Ante Mihaljević, v.d. splitskog dekana o. Jozo Mravak, zagrebački dekan o. Zdravko Barić i policijski dekan p. Stjepan Harjač. Uslijedila je konstruktivna rasprava o duhovno-pastoralnoj situaciji u vojnim i policijskim kapelanijama u kojoj su sudjelovali gotovo svi nazočni kapelani. O preporukama i zaključcima elaborirao je generalni vikar predstavivši nacrte za daljnje pastoralno djelovanje Vojnog ordinarijata.
Na susretu je predstavljen i koncept o pripremi i provođenju proljetnog turnusa duhovnih vježbi o kojima će brigu preuzeti novoimenovani biskupski vikar za pastoral don Josip Stanić u suradnji s ekonomom Vojnog ordinarijata Draganom Logarušićem i načelnikom Odjela za potporu Vojnom ordinarijatu bojnikom Petrom Klarićem.
Predstavljen je i poziv Vojne biskupije Poljske za sudjelovanje hrvatske vojske na poljskom vojnom hodočašću u Czestochowu koji se redovito održava u kolovozu. Poziv je prihvaćen.
Na kraju je bojnik Klarić predstavio novosti o 19. hodočašću u Lourdes, koje će se održati od 17. do 24. svibnja 2011. godine, te pozvao vojne i policijske kapelane da se i ove godine uključe u provedbu.
Na kraju susreta mons. Jezerinac je zahvalio svim vojnim i policijskim kapelanima na učinkovitom i ujedno prijateljskom druženju.
Uvodni govor vojnog biskupa mons. Jurja Jezerinca
Draga braćo svećenici! Sve vas srdačno pozdravljam koji ste se okupili na redoviti naš sastanak nakon blagdana Božića i Nove godine. To je ne samo veoma prikladno vrijeme da se nađemo zajedno poput Isusa i njegovih učenika, nego i želja da izmijenimo misli i želje i stvorimo odluke kojim pravcem ići dalje kako bi naš rad bio učinkovitiji i plodonosniji na dobro povjerenih nam vjernika.
Često mi dolaze na um Isusove riječi koje je uputio učenicima koji su se umorni vratili s puta navješćujući Radosnu vijest: „Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo“ (Mk 6, 31). Isus je znao da su apostoli umorni, da je potrebno da malo otpočinu, i da provedu neko vrijeme s njime, ne samo da se odmore, nego i da izmijene svoja iskustva, teškoće i radosti, kako bi mogli obnovljeni i preporođeni, ispunjeni novim snagama nastaviti djela naviještanja Radosne vijesti.
Ovoga puta smo u malo drugačijem sastavu negoli prošle godine. Naime, svaka godina manje-više donosi neke izmjene i dopune. Tako i ova. Tu je prije svega odlazak mons. Josipa Šantića, generalnog vikara Vojnog ordinarijata, koji je na vlastitu molbu zbog bolesti razriješen službe. Mislim da nije potrebno posebno isticati našu molitvenu povezanost s njime. Pa ga preporučam i ubuduće u vaše molitve.
Na mjesto mons. Šantića došao je dr. Jakov Mamić, dosadašnji vikar za pastoral, kojega posebno pozdravljam, kao i oca Josipa Stanića, koji je imenovan vikarom za pastoral. Zahvaljujem im obojici što su se prihvatili ove veoma važne i odgovorne službe u Vojnom ordinarijatu.
Braćo svećenici! Apostoli su bili radosni što su mogli podijeliti svoja iskustva i radost da im se čak i zlodusi pokoravaju u njegove ime“ (usp. Lk 10, 17). Isus im odgovara: “Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“ (Lk 10, 20).
Možemo si u duhu predstaviti kakav je to bio divan susret. Možda su se pitali, zašto je Isus baš njih izabrao i obdario svećeničkim redom. Bog ih je pozvao bez ikakvih zasluga: iz čiste ljubavi. Kad je riječ o svećeničkom redu Carlo Carretto je rekao: „Ako je išta čudno, onda je samo to da se Bog služi s nama koji smo tako jadni, tako siromašni“.
Stoga, biti svećenik je divno, kako više puta reče u šali ali i ozbiljno naš vlč. Andrija Markač, a s druge strane veoma odgovorno. Još je ljepše ostati vjeran Isusu Kristu. Neka nas misao o našem svećeništvu i Isusovom pozivu prati od jutra do večeri. Plodovi neće izostati. Da bismo u tome uspjeli sačuvajmo molitveni duh i duh eklezijalne odgovornosti. Molitva neka bude najvažniji dio našega dana. Imajmo vremena za nju. Molitva je razgovor s Bogom. Isus nam je uzor molitve. I sam se često povlačio na samotno mjesto, kako kaže Sveto pismo.
Kod pokojnog kardinala Kuharića mene se posebno dojmio njegov molitveni duh. Uvijek je molio, posebno kad je nekuda putovao, bilo s kolima ili avionom, prebirući zrnca krunice. Kad je išao u Remete, a često je išao sve do 1993. godine, krunica mu je bila u rukama i tako je razgovarao sa svojim Bogom i majkom Marijom, koju je posebno štovao. Zato smo ga doživljavali kao svetog čovjeka čija je riječ dopirala duboko do srca vjernika, ali i do dobronamjernih ljudi. Bio je veoma cijenjen od hrvatskog puka zbog odlučnog stava u obrani Božjih i ljudskih prava.
Samo svećenik molitve kadar je drugima prenijeti božansku tajnu. Molitva je priznanje naše „ovisnosti“ o Bogu. Molitva je razgovor povjerenja i ljubavi prema Bogu, jer kršćanin je čovjek koji vjeruje da je učenik Kristov i da je Isus utjelovljena Riječ Božja, Sin Božji koji je došao među nas ljude.
Sv. misa je najsvetija molitva, jer je u njoj doista prisutan Isus Krist. Svećenik koji zanemaruje svetu misu, ili joj površno pristupa redovito loše završi. Svećenik ne može živjeti bez svete mise. Tako su govorili i svjedočili prvi kršćani, kad su im branili poganski carevi da ne idu na misno slavlje.
Molitva u životu svećenika posebno je važna. Papa Ivan Pavao II. je rekao da se uvijek pomolio prije svakog susreta s ljudima, odnosno s čovjekom. Kakva samo poruka i nama danas? Naši vjernici, posebno vjernici vojno-redarstvenih snaga, s pravom očekuju od svojih svećenika da imaju pred sobom svjedoka vjere, svećenika koji poštuje svakog čovjeka i njegovo uvjerenje, ali i čovjeka koji nosi određenu poruku za koju je poslan. Da bismo prenijeli poruku Radosne vijesti traži se razboritost, a prije svega uvjerljivost u ono što propovijedamo, koju potvrđujemo vlastitim životom.
Braćo svećenici! Većina od vas došla je u vojarne, odnosno policijske postaje, a da nije imala nikakav prostor i smještaj, pogotovo ne bogoštovni prostor. Naš bi to narod rekao da ste došli na „ledinu“. No, zahvaljujući Ministarstvu obrane i Ministarstvu unutarnjih poslova, koji su imali razumijevanje za naš rad, što je i Sv. Stolica prepoznala, stvari su se rješavale postupno. Vama, koji ste u Vojnom ordinarijatu od njegova osnivanja, posebno zahvaljujem, jer ste podnijeli najveći teret. Sve to nije išlo bez teškoća. No, vama je bilo najviše na srcu stvarati živu Crkvu i u tome ste uspjeli. Takvi ostanite i ubuduće! Mnogi od vas uspjeli su sagraditi bogoštovne prostore i kapele.
Mi ćemo, što se tiče daljnje izgradnje bogoštovnih prostora i dalje nastaviti. U svemu tome, dakako treba voditi računa i o mogućnostima i prioritetu. Naime, moramo imati na umu da velik dio obitelji, vojnih i policijskih, muku muči kako se zbrinuti. Svakako se nadam da ćemo i dalje uspješno rješavati probleme uz pomoć nadležnih, kao i do sada.
Dragi moji svećenici! Dok vam prenosim pozdrave vlč. Ive Topalovića, svećenika koji se nalazi u Afganistanu, slobodan sam vas podsjetiti na predbožićni pozdravni govor patra Jakova u vezi svećeničkih zvanja, koja nam moraju biti na srcu. Dakako da zvanja nema bez dobrih i čestitih obitelji. Stoga se radujemo dolasku Sv. Oca koji će s vjernicima Hrvatske slaviti nacionalni Dan obitelji 5. lipnja ove godine. Dobro je da u tom smislu budu usmjerene i naše pouke, posebno propovijedi.
Dobio sam pismo predsjednika Vijeća HBK za obitelj mons Valtera Župana u kojem piše da očekuje da će se vjernici naših biskupija duhovno pripremiti za pohod Sv. Oca i za Obiteljski dan, posebno molitvom u obiteljima. Poželjno je u misama koje slavite u vojarnama, odnosno policijskim postajama, da u molitvu vjernika unesete i zaziv za uspjeh pohoda Sv. Oca i za naše obitelji.
Braćo svećenici! Za informaciju vama, obavještavam vas da smo unutar Vojnog ordinarijata, pored drugih vijeća, osnovali i Ekonomsko vijeće, kako bismo sredstva koja dobivamo od Ministarstava obrane i unutarnjih poslova što pravednije rasporedili. Stoga, sva pitanja vezana uz materijalne izdatke rješavat će Ekonomsko vijeće kako bismo rasteretili našeg ekonoma i tako mu pomogli u njegovoj odgovornoj službi. To vrijedi i za druga vijeća, koja će biti osnovana, bude li potrebno. I tako želim podijeliti s vama teret, odgovornost i radost. Nadamo se uskoro riješiti i pitanje vikara za pastoral i popuniti mjesta u kapelanijama, koje nemaju svoga svećenika.
Još jednom svima želim iskrenu dobrodošlicu sa željom da ovaj naš susret bude plodonosan i radostan, kako bismo se poput Isusovih učenika vratili radosniji na svoja radna mjesta, u vojarne i policijske postaje, svjesni svoga poslanja, ali prije svega našega svećeništva i povjerenja koje nam je sam Bog ukazao. Neka Marija, majka vrhovnog svećenika bude svima nama pomoćnicom kako najbolje ostvariti svoje svećeničko poslanje. Njoj se posebno povjerimo, a također i svoje vjernike.
Sudjelujmo odgovorno, pitanja neka budu konstruktivna kako unaprijediti naš rad, po mogućnosti kratka i jasna, pokušajmo čuti jedni druge, jer ćemo se samo tako obogatiti ovim našim svećeničkim susretom. A sad bih predao riječ našem novom generalnom vikaru Vojnog ordinarijata dr. Mamiću, ili ocu Jakovu, kako ga od milja zovemo.