Dan vojne kapelanije slavi se na blagdan Svete obitelji koji pada na prvu nedjelju po Božiću
Povjesnica Vojne kapelanije “Sveta obitelj”
Sveta Stolica i Republika Hrvatska su, nakon uspješnih pregovora, 19. prosinca 1996. godine u Zagrebu potpisale Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga i Redarstvenih službi Republike Hrvatske, a 25. travnja 1997. godine Sveta Stolica je osnovala Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj.
Ipak, povijesno gledajući, briga Crkve za vojnike i policajce na području Republike Hrvatske započela je daleko ranije. Već 24. rujna 1991., u početku agresije na Republiku Hrvatsku, predsjednik Republike upućuje Predsjedniku biskupske konferencije zamolbu da bi se pobrinuo za duhovnu skrb branitelja koji su u tim danima kao dragovoljci s krunicom u ruci odlazili na prvu crtu braniti Domovinu. Te godine, 7. listopada, Predsjednik biskupske konferencije odgovara da su „hrvatski biskupi zaključili da se imenuje ravnateljem dušobrižništva vojnika u RH pomoćni biskup zagrebački mons. Juraj Jezerinac. Znano je da je u vrijeme Domovinskog rata oko 160 svećenika bilo uključeno u dušobrižništvo branitelja.
Odmah po uspostavi Vojnog ordinarijata započelo se sustavno osnivati vojne kapelanije po postrojbama Hrvatske vojske. Već u veljači (upravo 10. veljače, na dan smrti kardinala bl. Alojzija Stepinca) 1998. godine izdani su prvi dekreti o osnutku vojnih kapelanija te imenovani prvi vojni kapelani.
Na dan blaženog Alojzija Stepinca, 10. veljače 1999. godine, vojni biskup Juraj Jezerinac osniva Vojnu kapelaniju „Sveta obitelj“ u vojarni Borongaj u Zagrebu i povjerava joj dušobrižničku skrb o katoličkim vjernicima, pripadnicima SOOVLS-a (Sredite za obuku i odgoj vojnika logističkih specijalnosti) i svih pripadnika hrvatske vojske smještenih u vojarni Borongaj.
Prvim vojnim kapelanom poslužiteljem imenovan je don Petar Šimić. U službu vojnog kapelana svečano je uveden na sam dan osnutka kapelanije. Zbog nove službe u Hrvatskoj salezijanskoj provinciji razriješen je službe vojnog kapelana 28. prosinca 1999. godine.
Biskup Juraj Jezerinac nasljednika don Petru Šimiću pronašao je u o. Stjepanu Harjaču kojega je imenovao vojnim kapelanom već 24. prosinca 1999. godine.
Dok je don Petar Šimić, kao prvi vojni kapelan u SOOVLS-u, u svom kratkom pastoralnom radu u Hrvatskoj vojsci tek probijao led i pokušavao trasirati put dušobrižništva, njegov nasljednik je, oslanjajući se na prethodnika, započeo sustavno vršiti dušobrižničku skrb među hrvatskim vojnicima u vojarni Borongaj. Oboružan iskustvom pastoralnog radnika započeo je intenzivno skrbiti o povjerenom stadu. Njegova je bila cijela Hrvatska. Moglo ga se vidjeti svugdje gdje su pripadnici SOOVLS-a.
Ured kapelana bio je smješten u vojarni Borongaj, a za liturgijske obrede i katehezu koristili su polivalentnu dvoranu.
Vojni ordinarijat je u međuvremenu započeo sa imenovanjima pomoćnika vojnih kapelana koji se dodjeljuju vojnoj kapelaniji, odnosno vojnom kapelanu kao desna ruka u vršenju pastoralne skrbi među katoličkim vjernicima, pripadnicima OS RH. Prva imenovanja započela su već u svibnju 2000. godine, a prvim pomoćnikom vojnog kapelana u Vojnoj kapelaniji „Sveta obitelj“ u SOOVLS-u u vojarni Borongaj u Zagrebu imenovan je 1. veljače 2001. godine natporučnik Vinko Mihaljević.
Jedna od prekretnica u životu logističkih postrojbi Hrvatske vojske dogodila se preustrojem 2002. godine, točnije 30. studenog 2002. godine, kada je utemeljeno Zapovjedništvo za logistiku u koje je, uz mnoge logističke postrojbe, ušao i SOOVLS, Borongaj, Zagreb.
Da bi se i dušobrižništvo uskladilo s preustrojem Hrvatske vojske, biskup Juraj Jezerinac 30. studenog 2002. godine osniva Vojnu kapelaniju „Sveta obitelj“ u Zapovjedništvu za logistiku – Zagreb. Novoosnovana vojna kapelanija pravna je sljednica dotadašnje Vojne kapelanije „Sveta obitelj“ u SOOVLS-u, Borongaj, Zagreb.
Granice novoosnovane kapelanije odnose se na Zapovjedništvo za logistiku Zagreb, Dom zapovjedništva Zagreb, Materijalno središte Zagreb, 1. skladišnu bojnu Zagreb, 2. skladišnu bojnu Zagreb, Remontni zavod, Transportnu bojnu Zagreb, Graditeljsko-proizvodnu satniju Zagreb i Središte za obuku logističkih specijalnosti Zagreb.
Službe vojnog kapelana i pomoćnika vojnog kapelana u novoosnovanoj kapelaniji preuzimaju o. Stjepan Harjač i natporučnik Vinko Mihaljević.
Vojni kapelan o. Stjepan Harjač revno je i plodonosno vršio dušobrižničku službu u Vojnoj kapelaniji „Sveta obitelj“ u Zapovjedništvu za logistiku do 28. veljače 2005. godine, kada je zbog pastoralnih potreba imenovan policijskim kapelanom Policijske kapelanije „Sv. Mihael“ u sjedištu MUP-a u Zagrebu.
Nakon odlaska o. Stjepana Harjača Vojna kapelanija „Sveta obitelj“ zakratko je ostala bez vlastitog kapelana. Već od 1. travnja 2005. godine, brigom biskupa Jurja Jezerinca, vršiteljem službe vojnog kapelana postavljen je ročni vojnik vlč. Goran Jovičić. Imao je dobru volju nastaviti sa službom vojnog kapelana u Vojnoj kapelaniji „Sveta obitelj“, ali njegovi su poglavari imali drugi plan s njim, iako je general Krpan dao preporuku za njegov ostanak u Hrvatskoj vojsci.
Vrlo važan trenutak Zapovjedništva za logistiku je preseljenje iz vojarne Borongaj u vojarnu „Josip Zidar“ u Velikoj Buni. U proljeće 2005. godine Zapovjedništvo za logistiku izvršilo je zapovijed o preseljenju. Zapovijed se odnosila i na Vojnu kapelaniju „Sveta obitelj“ koja je zajedno s vjernicima prešla u vojarnu u Velikoj Buni. Vojnom kapelanu i pomoćniku vojnog kapelana dodijeljen je ured u zgradi Zapovjedništva, a sakralni prostor je odabran u potkrovlju iste zgrade koji je u cijelosti preuređen i prenamijenjen u kapelicu posvećenu „Svetoj obitelji“.
Po završetku vojnog roka vlč. Gorana Jovičića (2. rujna 1995.) brigu o dušobrižništvu preuzima pomoćnik vojnog kapelana satnik Vinko Mihaljević. Nastojao je da vjernici imaju punu duhovnu skrb koja im pripada. Na žalost, zbog zdravstvenih poteškoća pomoćnik vojnog kapelana morao je poći u zasluženu mirovinu 22. siječnja 2006. godine.
Krajem 2006. godine biskup Juraj Jezerinac imenovao je don Milenka Majića, vojnog kapelana u Petrinji, vojnim kapelanom poslužiteljem u Vojnoj kapelaniji „Sveta obitelj“ u Velikoj Buni.
Početkom srpnja 2007. godine vlč. Slavko Rajič imenovan je vojnim kapelanom Vojne kapelanije „Sveta obitelj“ u Zapovjedništvu za logistiku u Velikoj Buni. Istim danom imenovana je i pomoćnica vojnog kapelana Gordana Slukan.
Treća prijelomna točka događa se 1. srpnja 2008. godine kada je preustrojem preimenovano Zapovjedništvo za logistiku u Zapovjedništvo za potporu.
Vodeći se preustrojem biskup Juraj Jezerinac također je preimenovao vojnu kapelaniju koja od 1. srpnja 2008. godine nosi naslov: Vojna kapelanija „Sveta obitelj“ u Zapovjedništvu Zapovjedništva za potporu u Velikoj Buni.
U međuvremenu od kraja kolovoza 2009. godine do sredine ožujka 2010. godine vojni kapelan vlč. Slavko Rajič je u Afganistanu kao dušobrižnik pripadnika 14. HRVCON-a.
Pomoćnica vojnog kapelana poručnica Gordana Slukan 31. prosinca 2013. godine sporazumno odlazi iz MORH-a i prelazi u Ministarstvo pravosuđa.
Slijedeća prekretnica u životu Zapovjedništva za potporu je preseljenje iz Velike Bune u vojarnu „Croatia“ u Zagrebu. Preseljenje se uspješno ostvarilo u proljeće 2014. godine. Zajedno s pripadnicima ZzP-a preselila se je i Vojna kapelanija „Sveta obitelj“. Vojnoj kapelaniji dodijeljen je lijep ured u zgradi Zapovjedništva, a vojna kapelica Svetog Antuna Padovanskog dodijeljena je Vojnoj kapelaniji „Sveta obitelj“ koja je lijepo uređen sakralni prostor za vršenje liturgijskih obreda.
Dolaskom u vojarnu „Croatia“ i preustrojem Vojnog ordinarijata biskup Juraj Jezerinac je 1. listopada 2014. godine povjerio vojnom kapelanu vlč. Slavku Rajiču i Vojnu kapelaniju „Sveti Antun Padovanski“. Kako je satnik Damir Sedlar vršio službu pomoćnika vojnog kapelana u Vojnoj kapelaniji „Sveti Antun Padovanski“, istim danom ga je biskup imenovao pomoćnikom Vojne kapelanije „Sveta obitelj“ i Vojne kapelanije „Sveti Antun Padovanski“.
Kapelani:
1. Don Petar Šimić, vojni kapelan poslužitelj (29. 01. 1999. – 31. 12. 1999.)
2. O. Stjepan Harjač, vojni kapelan (01. 01. 2000. – 28. 02. 2005.)
3. Vlč. Goran Jovičić, vršitelj službe vojnog kapelana (01. 04. 2005. – 02. 09. 2005.)
4. Don Milenko Majić, vojni kapelan poslužitelj (25. 12. 2006. – 30. 06. 2007.)
5. Vlč. Slavko Rajič, vojni kapelan (01. 07. 2007. – )
Pomoćnici vojnog kapelana:
1. Satnik Vinko Mihaljević (01. 02. 2001. – 22. 01. 2006.)
2. Poručnica Gordana Slukan (01. 07. 2007. – 31. 12. 2013.)
3. Satnik Damir Sedlar (01. 10. 2014. – )
Jurisdikcija Vojne kapelanije „Sveta obitelj“
Duhovno – pastoralno djelovanje Vojne kapelanije „Sveta obitelj“ proteže se na sve postrojbe (sastavnice) Zapovjedništva za potporu koje su smještene u vojarni „Croatia“, ali i one koje su razmještene diljem Republike Hrvatske s izuzetkom Središta za obuku i doktrinu logistike (SzOiDL) u Požegi za koju duhovno skrbi Vojna kapelanija „Sveti Ivan Krstitelj“ u Požegi.
U pastoralnom radu vojnom kapelanu Vojne kapelanije „Sveta obitelj“ pomažu vojni kapelani u čijoj neposrednoj blizini su razmješteni pripadnici pojedinih postrojbi Zapovjedništva za potporu kao što su: podređene postrojbe Opslužne bojne (Opslužništva vojarni), podređene postrojbe Bojne za opskrbu (Središta, podsredišta, vodovi i desetine za skladištenje), Vojno zdravstveno središte (područne vojne ambulante), podređene postrojbe Bojne za opću logističku potporu (Satnija za održavanje i njeni vodovi), Orkestar OS RH i Klapa „Sveti Juraj“.
Duhovno – pastoralna skrb Vojne kapelanije „Sveta obitelj“
Vojna kapelanija „Sveta obitelj“ vrši redovitu dušobrižničku skrb u Zapovjedništvu za potporu:
1) Prisutnost vojnog kapelana u postrojbama Zapovjedništva za potporu. Svećenik je znak prisutnosti Boga među ljudima. Svojom nazočnošću svjedoči Božju ljubav prema hrvatskom vojniku. Svećenikova prisutnost također je znak Crkve, tj. znak vidljive prisutnosti Kristove Crkve u vojarnama u kojima se nastoji organizirati redoviti duhovni život pripadnika Hrvatske vojske.
2) Redoviti liturgijski život hrvatskog vojnika. Vojna kapelanija organizira redoviti liturgijski život s vjernicima koji su joj povjereni. Ako je ikako moguće vojni kapelan svakodnevno slavi Sveti Misu u vojnoj kapelici kako bi hrvatski vojnik mogao duhovno rasti i hraniti se na euharistijskom stolu Kristove žrtve. Vojni kapelan nastoji slaviti crkvene blagdane i prigodne svete dane koji su značajni za naš vjernički i vojnički život. Poslanje vojnog kapelana zahtijeva slavljenje i svih drugih sakramenata kao i uredno vođenje matičnih knjiga vezanih uz podjelu svetih sakramenata.
3) Briga vojnog kapelana o kvaliteti duhovnog života hrvatskog vojnika. Treba se staviti na raspolaganje svakom hrvatskom vojniku radi duhovne pripomoći duhovnim razgovorom i očinskim savjetom i svakim drugim vidom duhovne pomoći.
4) Hodočašća. Vojna kapelanija „Sveta obitelj“ od samog osnutka sudjeluje u hodočašćima koje organizira Vojni ordinarijat u RH. Hodočašća su povlašteni trenutci u kojima vjernik u zajedništvu s drugima uz molitvu i pjesmu hodočasti na posebno „Svetim“ obilježena mjesta i tako se duhovno izgrađuje.
5) Duhovne vježbe. Vojna kapelanija „Sveta obitelj“ snažno podupire održavanje duhovnih vježbi za pripadnike OS RH. Od 1999. godine do danas veliki je broj hrvatskih vojnika bilo na duhovnim vježbama. I to je zaista privilegirano vrijeme, Bogom blagoslovljeno vrijeme, u kojemu hrvatski vojnik uči biti duhovno snažniji i jači, bolji i kvalitetniji, osnažen darovima Duha Svetoga dobivenih na duhovnim vježbama.
6) Bračni vikendi ili susreti. Vojna kapelanija „Sveta obitelj“ rado potiče bračne parove, pripadnike Zapovjedništva za potporu, da odvoje malo vremena za sebe, za svoju ljubav, za svoje zajedništvo, za svoju vjernost, za svoju obitelj sudjelujući na bračnim susretima.
7) Duhovno – rekreativni susreti mladih, djece hrvatskih vojnika. Još jedan izvrstan projekt kojega podržavamo i najsrdačnije preporučamo mladima i djeci pripadnika Zapovjedništva za potporu. Naše obitelji su naše svetinje. One su naš život. Naš oslonac i naše utočište. Djeca su blagoslov naših obitelji. Crkva po vojnim kapelanijama nastoji pripomoći da naša djeca odrastaju po kršćanskim načelima na duhovnu korist njima samima i našim obiteljima. Hvala dragom Bogu da su mnogi mladi i djeca prepoznali u ovim susretima svekoliku pomoć za njihov duhovni život.
Postoji još puno načina kako se Crkva skrbi o duhovnim potrebama svojih vjernika, a ja sam naveo sedam glavnih dušobrižničkih djelovanja Vojne kapelanije „Sveta obitelj“ u Zapovjedništvu za potporu u Zagrebu.
Vlč. Slavko Rajič, vojni kapelan