Msgr. Jure Bogdan, vojni biskup u Republici Hrvatskoj
Vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan, sin Ivana Bogdana i Perke rođ. Pezelj, rodio se u Donjemu Docu, u Omiškoj općini u Poljičkoj republici, 9. studenoga 1955. godine. Osmogodišnju školu pohađao je u rodnome mjestu od 1961. do 1969. Kao sjemeništarac Nadbiskupskoga sjemeništa u Splitu završio je klasičnu gimnaziju s maturom u Splitskome sjemeništu (1969.-1973.). Filozofsko-teološki studij završio je u Splitu od 1973. do 1980. Teologiju je diplomirao 16. svibnja 1980. Vojni rok služio je u Puli od lipnja 1974. do kraja rujna 1975. Za đakona ga je zaredio splitsko-makarski nadbiskup metropolit mons. Frane Franić u splitskoj prvostolnici 24. lipnja 1979. Isti nadbiskup mu je podijelio svećenički red, također u splitskoj prvostolnici, 22. lipnja 1980. godine. Mladu misu slavio je u Donjem Docu 6. srpnja 1980. Za vrijeme filozofsko-teološkog studija, kroz dvije akademske godine, obnašao je službu starijeg prefekta u Nadbiskupskome sjemeništu u Splitu, od siječnja 1977. do jeseni 1979. godine.
Nakon mlade mise bio je župni vikar u Metkoviću u župi sv. Nikole od 15. kolovoza 1980. do 15. kolovoza 1984. Od kolovoza 1984. do rujna 1992. bio je duhovnik u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Istodobno je bio i član nekih nadbiskupskih vijeća u svojoj nadbiskupiji: potpredsjednik vijeća za mlade, predsjednik vijeća za duhovna zvanja, itd. Obnašao je i službu tajnika Vijeća za sjemeništa pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije.
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Ante Jurić poslao ga je u jesen 1992. na studij pastoralne teologije na Papinskome lateranskom sveučilištu u Rimu. Magistrirao je u listopadu 1994. Doktorirao je 22. lipnja 1999.
Na prijedlog hrvatskih biskupa, pročelnik Kongregacije za katolički odgoj kardinal Pio Laghi imenovao je Juru Bogdana 2. prosinca 1996. rektorom Papinskoga hrvatskog Zavoda sv. Jeronima. Službu rektora preuzeo je 25. siječnja 1997. godine. Slijedom imenovanja za rektora Zavoda sv. Jeronima, papin vikar za rimsku biskupiju kardinal Camillo Ruini imenovao je Bogdana rektorom Hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu. Osim rektorske službe u Zavodu i crkvi, rektor Bogdan u dva mandata obnašao je službu tajnika Udruženja rektora rimskih crkvenih Zavoda i potom u dva mandata službu predsjednika istoga udruženja (Associazione dei Rettori dei Collegi Ecclesiastici di Roma). Službu rektora obnašao je kroz 19 godina, za vrijeme trojice papa (sv. Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i papaFranjo). Rimski je postulator kauze blaženoga Miroslava Bulešića.
Tumačenje grba vojnog ordinarija Jure Bogdana
Biskupski grb vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana sastavljen je od četiri temeljna elementa. Središnje mjesto zauzima štit. Ispod štita ispisano je biskupovo geslo na latinskom jeziku, a sam grb u sebi sadrži i osnovna heraldička obilježja biskupske službe: zeleni šešir s dvanaest resa i križ.
Oblik štita slijedi formu štita grba Republike Hrvatske, a sam štit razdijeljen je križem na četiri dijela. Svojom mukom i smrću na križu, Isus je otkupio palog čovjeka. On je jedini spasitelj i otkupitelj čovjeka. Križ na štitu, trajni znak spasenja čovjeka, predstavlja također snagu, zaštitu i nadu koju nam Krist dariva: “Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?” (Ps 27, 1). Križ unutar štita podsjeća i na to da je biskup kao nasljednik apostola, pozvan “propovijedati Krista raspetoga” (usp. 1 Kor 1, 23). I sam msgr. Bogdan imenovan je biskupom na blagdan sv. Andrije apostola, koji je svoju ljubav prema Kristu potvrdio mučeničkom smrću na križu. Svaki je kršćanin pozvan uzeti svoj križ i nasljedovati Krista (usp. Mt 16, 24).
Križ je i poveznica s kršćanskom poviješću naše Domovine i cijele Europe. Već u prvom stoljeću kršćanski blagovjesnici propovijedali su radosnu vijest Kristova otkupljenja svakog čovjeka po Europi, Africi i Aziji. Kad su u šestom i sedmom stoljeću Hrvati doselili u svoju današnju domovinu zatekli su u njoj dobro ukorijenjenu kršćansku vjeru. Nekoliko stoljeća prije u našoj domovini bila je organizirana crkvena hijerarhija s klerom i biskupijama s jakim crkvenim središtima (Salona, Sirmium…). Evanđeoska poruka ljubavi s Kristova križa odredila je kroz dva milenija identitet naših prostora i njegovih stanovnika, isto tako i cijele Europe. Križ je ugrađen u temelje europske kulture i civilizacije.
Prvo polje u grbu prikazano je crvenom bojom – simbolom ljubavi: ljubavi prema Gospodinu (on nam je darovao život: “imenom sam te zazvao: Ti si moj!” [Iz 43, 1]), Crkvi i roditeljima (život, od trenutka začeća, svoje temelje pronalazi i u ljubavi naših roditelja koji nas odgajaju u vjeri kako bismo živjeli prema Božjim zapovijedima, ljubili Gospodina i bližnjega, kao što nas je Krist učio [usp. Red krštenja]) te Domovini (crvena kockica prepoznatljiv je simbol hrvatskoga naroda, ujedno i kockica kojom započinje hrvatski grb).
Drugo, plavo polje, u sebi ima osmerokraku zvijezdu – simbol Blažene Djevice Marije koju Vojna biskupija slavi kao svoju zaštitnicu pod naslovom Gospe Velikoga hrvatskog krsnog saveza. Mariju nazivamo i Zvijezdom mora, Zvijezdom jutarnjom, Kraljicom Hrvata… U njoj prepoznajemo zvijezdu koja nam u tminama života pokazuje put prema Kristu Gospodinu, Svjetlu svijeta (usp. Iv 8, 12) i Svjetlu naroda (usp. Dogmatska konstitucija “Lumen gentium” o Crkvi, br. 1). Zvijezda je također poveznica sa službom koju je novoimenovani biskup do sada imao u Crkvi. Naime, kao rektor Papinskoga hrvatskog zavoda svetoga Jeronima bio je i rektor istoimene hrvatske crkve u Rimu. Upravo se u toj crkvi nalazi slika Gospe s djetetom Isusom u naručju, koja se časti pod naslovom “Madonna della Stella” (Gospa od Zvijezde).
Treće polje je, kao i prvo, crvene boje, a u njemu se nalazi zmaj koji je usmrćen kopljem. Ovaj prizor upućuje na svetoga mučenika Jurja koji je “dužnost zemaljskoga vojnog časnika što ju je obavljao zamijenio ispoviješću kršćanske vojne” (Drugo čitanje u Službi čitanja na blagdan sv. Jurja). “Blaženi je Juraj, zapaljen ognjem Duha Svetoga i nesavladivo zaštićen barjakom križa, tako unišao u sukob s bezbožnim kraljem da je i vođu svih bezbožnika nadvladao u pomoćniku i poticao duhove Kristovih vojnika da se hrabro bore” (isto). Sveti je Juraj i nebeski zaštitnik biskupa Bogdana i njegovoga rodnog zavičaja drevnih Poljica, ali je i zaštitnik vojnika koji se snagom svoje službe stavljaju u službu dobra te su poput svetoga Jurja pozvani “opasati bedra istinom, obući oklop pravednosti, potpasati noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu moraju imati uza se štit vjere: jer njime će moći ugasiti ognjene strijele Zloga, kao i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju” (usp. Ef 6, 14-17).
Ovo polje predstavlja i Kristovu ljubav prema nama koju nam je pokazao i posvjedočio na drvu križa – “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15, 13), a te se ljubavi (od koje Zmaj odvraća svoj pogled), svakoga dana spominjemo u Euharistiji i svjedočimo je u služenju braći i sestrama – jer samo tako pobjeđujemo.
Koplje koje probada zmaja srebrne je boje kao i križ kojim je podijeljen štit – kao trajan spomen na pobjedu dobra i kao poticaj da ljubavlju i vjerom pobijedimo zlo koje nas toliko puta zavede lažnim sjajem (zato je zmaj u boji zlata). Budući da je vojnom ordinariju povjerena pastoralna skrb i za djelatnike Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (uz djelatnike Ministarstva obrane Republike Hrvatske), probodeni zmaj simbolizira i apokaliptičko zlo – Zloga s kojim se bore duhovna bića (anđeli i arkanđeli) i stvoreni čovjek od Edenskoga vrta sve do posljednjih vremena, kad će Krist u svojoj slavi doći suditi žive i mrtve. Arhanđeo Mihael zaštitnik je policajaca i vojnika. On je pobjednik. “I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Ðavao, Sotona, zavodnik svega svijeta” (Otk 12, 7-9a). Kozmička borba između dobra i zla, svijetla i tame odvija se u svakom čovjeku. Ma koliko izgledalo veliko i moćno zlo, Zmaj je ukroćen, proboden, pobijeđen. Radi toga Crkva od najstarijih vremena štuje i gaji veliku pobožnost prema arkanđelu Mihaelu.
Posljednje, četvrto polje, plave je boje i svoje puno značenje dobiva kada se tumači zajedno s prvim, crvenim poljem. U ikonografiji crvena i plava boja označavaju dvije naravi u Kristu: božansku (crvena) i ljudsku (plava). Raspored boja u grbu stoga upućuje na otajstvo otkupljenja: Isus Krist, istobitan s Ocem, u svojoj je osobi utjelovljenjem po Duhu Svetomu sjedinio božansku i ljudsku narav kako bi ljude učinio dionicima božanske naravi (usp. 2 Pt 1, 2-4). Nadalje, crvena i plava boja podsjećaju na krv i vodu koje su potekle iz Kristovoga boka. Crkveni oci u tome prepoznaju sakramente euharistije i krštenja te tako tumače otajstvo Crkve koje se rađa iz Gospodinova srca.
Uz teološku simboliku, boje u grbu poveznica su s Vojnim ordinarijatom u Republici Hrvatskoj. Slijedeći grb vodoravno i okomito, naziru se boje hrvatske trobojnice budući da Vojni ordinarijat, kao osobna biskupija, djeluje na području cijele Republike Hrvatske i po svijetu gdje su hrvatski vojnici i policajci u mirovnih misijama.
Ispod štita nalazi se napisano geslo na latinskom jeziku: “Omnia ad maiorem Dei gloriam”, to jest “Sve na veću slavu Božju” (usp. 1 Kor 10, 31; 1 Pt 4, 11 i Pravilo sv. Benedikta 57, 9). Ovim su se geslom, među ostalim, nadahnjivali benediktinci koji su zaslužni za evangelizaciju hrvatskoga naroda, isusovci obnovitelji i branitelji Crkve od XVI. st. i mnogi drugi kršćani… Msgr. Bogdanu ovo geslo je vodilja u dosadašnjem svećeničkom i budućem biskupskom djelovanju.
U pozadini štita i gesla nalazi se zlatni križ kao simbol križa koji su nekada nosili biskupi za vrijeme liturgijskih slavlja. Crveni medaljoni u križu simboli su pet Kristovih rana (na rukama, nogama i srcu).
Cijeli grb završava elementom po kojem prepoznajemo službu biskupa u Crkvi – šeširom ukrašenim zelenim resama. Prvi koji su počeli upotrebljavati (crveni) šešir bili su kardinali kako bi ih podsjećao na trajnu obvezu da brane Crkvu, makar i pod cijenu prolijevanja krvi (mučeništva) ili davanja života (B. B. Heim, L`araldica nella Chiesa Cattolica). Šešir su kasnije od njih preuzeli i ostali biskupi i svećenici, ali s različitim bojama: tako se biskup prepoznavao po zelenim resama, a svećenik po crnim.
Msgr. Juraj Jezerinac, vojni biskup u miru
Msgr. Juraj Jezerinac rođen je 23. travnja 1939. godine u Jezerinama, župa Gonje Prekrižje kod Krašića, od oca Mije i majke Barice r. Bradica.
U Zagrebu je završio klasičnu gimnaziju na Šalati i studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
Zaređen je za svećenika 26. lipnja 1966. godine u Zagrebu. Od 1967 do 1969. vršio je službu kapelana u Novoj Gradiški, a od 1969. do 1971. bio je župnikom župe Završje. Od 1971. do 1980. obavljao je službu župnika u novoosnovanoj župi Isusova uskrsnuća u Sesvetskom Kraljevcu. Otišao je potom u Kanadu gdje je vršio sljedeće službe: od 1980. do 1985. bio je kapelan hrvatske župe Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu; od 1985. do 1986. upravitelj župe u Oakvilleu, a od 1986. do 1988. kapelan u Hamiltonu. Od 1988. do 1991. bio je župnikom hrvatske župe u Oakvilleu. Član Vijeća BK za obitelj bio je od 1972. do 1980. godine.
Sveti otac Ivan Pavao II. imenovao ga je pomoćnim zagrebačkim biskupom 11. travnja 1991. godine, a zaređen je za biskupa 8. lipnja iste godine. Vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj imenovan je 25. travnja 1997., a službu je preuzeo 18. kolovoza iste godine.
Službu vojnog biskupa predao je msgr. Juri Bogdanu 2. ožujka 2016.