{image:1:medium}
Klub veterana 148. brigade HV – Zagreb, pod sloganom „I reći ću vam još jednu stvar – zapamtite Vukovar“ organizirao je 17. studenoga 2012. godine u 18 sati tradicionalno paljenje svijeća duž cijele Ulice grada Vukovara. Svijeće su upaljene u spomen na sve poginule branitelje i civile tijekom napada i okupacije Vukovara i Škabrnje prije 21 godinu. U paljenju tisuća svijeća duž 9 kilometara duge Ulice grada Vukovara sudjelovali su branitelji, djeca i građani Zagreba. Ove godine u paljenju svijeća sudjelovali su branitelji iz 30-tak zagrebačkih veteranskih udruga. Na središnjoj komemoraciji u 18,30 na prostoru pored križanja Vukovarske i Ulice Hrvatske bratske zajednice zapaljeni su lampioni u obliku imena Vukovara i križa s velikom svijećom u sredini. Lampione su zapalila djeca Osnovne škole Brezovica, a veliku svijeću zagrebački branitelj Vukovara i stradalnik Damir Jašarević.
Velika svijeća zapaljena je vukovarskim svjetlom mira koju su iz Vukovara, iz crkve sv. Filipa i Jakova donijeli branitelji motoristi. Branitelji motoristi su prije paljenja svijeće vukovarsko svjetlo mira pronijeli cijelom dužinom Ulice grada Vukovara. Uz više tisuća branitelja, djece i građana, svijeće su zapalili i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i predsjednik Gradske skupštine Davor Bernardić. Na komemorativnoj svečanosti predsjednik Kluba veterana 148. brigade HV, Boris Vukadinović rekao je da nikad nećemo zaboraviti bitku za Vukovar, te da je Vukovar simbol Domovinskog rata te simbol žrtve u Domovinskom ratu. Naglasio je kako je borba za Vukovar jedan od temelja Hrvatske.
U ime vojnog ordinarija molitvu je predvodio vojni kapelan Počasno zaštitne bojne i dekan zagrebačkog dekanata Vojnog ordinarijata p. Zdravko Barić. „S ponosom i s radošću u srcu zbog oslobađanja naših generala, a opet danas sa suzom u oku sjećamo se i molimo za duše poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, i za sve civilne žrtve Domovinskog rata, a na poseban način Vukovara i Škabrnje. Molimo i za sve nas ovdje sabrane, a na poseban način za vas koji ste izgubili svoje najdraže. Za vas majke i očeve, supruge, braću, sestre, za vas djecu, molimo za sve prijatelje, rodbinu suborce, na poseban način za invalide Domovinskog rata. Molimo za sve njih koji su ugradili svoje mlade živote u temelje naše domovine Hrvatske, koji su se žrtvovali za naš hrvatski narod. Poginuli su za Krst časni i slobodu zlatnu! Navik on živi, ki zgine pošteno! Mi smo vjernici i vjerujemo u Boga živoga, vjerujemo da fizička smrt nema vlast nad našim životima. (…) Duše naših pokojnih branitelja nastavljaju živjeti kod Boga, u Bogu. Gospodin Isus ostavio nam je primjer i trajno nadahnuće da živjeti znači ljubiti, a ljubiti znači izgubiti sebe, darovati sebe kako bi drugi živio“.